POSLJEDNJI DANI MARKA ŽIVIĆA BILI SU BOLNI I STRAŠNI: Kad su kolege vidjele kako izgleda odmah su pozvale Hitnu pomoć

Glumac Marko Živić preminuo je od posljedica kor.ona virusa u 49. godini, a evo kako su izgledali njegovi posljednji dani.

Glumac Marko Živić preminuo je 14. oktobra 2021. godine i to od posljedica kor.ona virusa. Imao je samo 50 godina, zavidnu karijeru, velika prijateljstva, kumstva, djevojku sa kojom je bio 10 godina u vezi i sestru koja ga nikad nije prežalila.

A kako su izgledali njegovi posljednji dani, ispričala je upravo Nevena Živić, njegova sestra.

Bio je odgovoran čovjek, jednako prema ljudima i poslu kome se (pre)davao do kraja. Mada je imao temperaturu i osjećao se loše, nije htio da se zbog njegovog izostanka otkaže “Let iznad kukavičjeg gnezda”, kultna predstava Beogradskog dramskog pozorišta (BDP). Bio je 25. septembar.

“Sala je bila rasprodata kao za svako izvođenje “Leta iznad kukavičjeg gnezda”. Poslao je kratku poruku “Ne otkazuje se” Bjeli (Dragan Bjelogrlić, prim. aut.) i Jugu (Jug Radivojević, upravnik BDP-a, prim.aut.). Martini je njegova uloga života. Bio je veoma odgovoran prema publici i kolegama, mnogo puta je igrao bolestan, neraspoložen, pod temperaturom. Predstava, ipak, nije odigrana jer su kolege kad su vidjele kako loše izgleda pozvale Hitnu pomoć. Završio je u KBC Dragiša Mišović.

Prvo prijemno odjeljenje, ubrzo poluintenzivna, a nedugo zatim i intenzivna njega. Bila sam ubijeđena da će se izvući, čak i kad su ga priključili na respirator. Vjerovala sam da će, kao mnogo puta do sada, pronaći put da nam se vrati. Mislila sam da on jednostavno ne zna da umre. Slala sam mu poruke, ali odgovora nije bilo. A onda šok, nevjerica, jauk, praznina”, rekla je Nevena.

Glumac je sahranjen u kostimu Martinija, lika kog je tumačio u “Letu iznad kukavičjeg gnezda” i s kojim se srodio.

“Marko nije pričao o smrti, vjerovao je, kao i svi mi, kako su najbolje godine pred njim. Ipak, htio je da uzme kostim Martinija kada se predstava skine s repertoara i da ga izloži pored crtačkog stola našeg oca u stanu u Kruševcu. Tata je bio arhitekta i slikar, pa je Marko smislio da pored njegovog stola postavi taj kostim”, otkriva Nevena.

Iako je bio veliki emotivac, Marko svojim ličnim dramama nije opterećivao okolinu. Samo oni koji su ga najbolje poznavali mogli su da primijete na njegovom licu tugu ili brigu.

“Najžalije mi je budućnosti koja se neće ostvariti. Mogao je još mnogo toga da uradi. Reagovao je na svačiju nepravdu, pokušavao da riješi tuđe probleme. Svoje je nosio u sebi. Dešavalo se da osjeća da je zaboravljen, skrajnut, da može da pruži više na filmu, televiziji i u pozorištu. Nije o tome pričao, trudio se da šalom i smijehom maskira neraspoloženje kada bismo primijetili da ga nešto muči. Imao je sreću da posljednjih deset godina provede s Majom. Ona je bila njegova sigurna luka. Bio je veoma vezan i za moju kćerku Danicu. Voleo je ljude, a i oni njega. Toga sam u potpunosti postala svjesna kada nas je napustio”, zaključuje Nevena Živić.