Mapa koja govori više od riječi: Vizualizacija ratnih stradanja u Bosni i Hercegovini

U digitalnom prostoru, a posebno na društvenim mrežama poput Reddita, posljednjih dana kruži mapa koja je izazvala pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini i cijelom regionu. Riječ je o vizualizaciji broja ratnih žrtava u BiH tokom perioda 1992–1995. godine, raspoređenih po općinama. Mapa se temelji na podacima istraživačkog projekta Bosanska knjiga mrtvih, koji dokumentuje više od 97.000 pojedinačnih imena poginulih i nestalih osoba.

Ova mapa nije samo zbirka podataka – ona otvara prostor za dublje razumijevanje tragičnih događaja koji su oblikovali društvenu, političku i ekonomsku sliku BiH do danas.

Crvena boja boli: Šta mapa prikazuje?

Mapa koristi nijanse crvene boje kako bi prikazala općine s većim brojem žrtava. Tamnocrvena označava područja koja su pretrpjela najteže ljudske gubitke. Vizualno, najupečatljivije su regije istočne Bosne, Sarajevo i Prijedor – mjesta koja su često u središtu historiografskih i političkih analiza.

Nakon objave mape, mnogi korisnici su iznijeli vlastita tumačenja, postavljajući pitanja o korelaciji između intenziteta ratnih stradanja i današnjeg stepena ekonomskog razvoja pojedinih regija. Takvi komentari ukazuju na širi interes javnosti da poveže prošlost sa sadašnjošću, tražeći uzroke i posljedice koje su oblikovale savremenu Bosnu i Hercegovinu.

Podrinje i Sarajevo – regije koje simbolizuju patnju

Podrinje, posebno općine poput Srebrenice, Bratunca, Foče i Višegrada, zabilježile su jedan od najvećih brojeva žrtava. U Srebrenici je, prema dostupnim podacima, ubijeno više od 5.200 ljudi. Sarajevo, koje je tokom rata bilo pod najdužom opsadom u modernoj historiji Evrope, pretrpjelo je skoro 14.000 gubitaka, uključujući veliki broj civila.

Ove brojke ne stoje same – one su simbol višegodišnje patnje, razaranja i posljedica koje su i danas prisutne u kolektivnom sjećanju građana.

Prijedor: Tragično poglavlje u sjeverozapadnoj Bosni

Grad Prijedor i njegove okolne općine također su snažno pogođeni ratnim zločinima. U ovom području ubijeno je više od 3.600 Bošnjaka i gotovo 1.000 Srba, uz brojne zločine počinjene u logorima poput Omarske i Keraterma. Mapa jasno ukazuje na intenzitet nasilja koje se ovdje odvijalo, ostavljajući dubok trag u lokalnoj zajednici.

Regije sa manje stradanja i njihova ekonomska slika danas

Zanimljiv detalj koji su mnogi korisnici primijetili odnosi se na relativno svijetle nijanse u zapadnoj Hercegovini – što ukazuje na značajno manji broj ratnih žrtava. Ovo je otvorilo diskusiju o mogućoj povezanosti između manjeg intenziteta sukoba i današnjeg ekonomskog prosperiteta tog područja.

Neki komentari su povlačili paralele sa dijelovima Hrvatske koje rat nije direktno zahvatio – poput Istre, Međimurja i Zagorja – regije koje su danas među razvijenijima u zemlji.

Etničke promjene i demografske posljedice

Mapa je također potaknula raspravu o demografskim promjenama i etničkoj dinamici, ne samo tokom rata, već i u širem historijskom kontekstu. Neki korisnici su predložili izradu dodatnih vizualizacija koje bi pokazale promjene etničkog sastava i teritorijalnog rasporeda stanovništva kroz vrijeme.

Ove rasprave, iako osjetljive, ukazuju na potrebu za transparentnim i objektivnim suočavanjem s prošlošću, kako bi se gradila održiva budućnost.

Zašto je ovakva mapa važna?

Iako se na prvi pogled može činiti da je riječ samo o statistici, ovakva vizualizacija nosi višestruku vrijednost:

• Edukativna dimenzija – Mapa pomaže mlađim generacijama da shvate razmjere stradanja i važnost očuvanja mira.
• Historijska dokumentacija – Prikaz činjenica zasnovanih na istraživačkom radu doprinosi borbi protiv negiranja ratnih zločina.
• Podsticaj za dijalog – Vizualni prikazi često otvaraju prostor za otvorene razgovore, refleksiju i pomirenje.

Zaključak

Ova mapa ratnih žrtava Bosne i Hercegovine iz perioda 1992–1995. godine daleko nadilazi svoju tehničku funkciju. Ona nas podsjeća na težinu prošlosti, ali i na važnost objektivnog informisanja, empatije i međusobnog razumijevanja.

U vremenu kada se često vode površne rasprave o prošlosti, ovakvi prikazi pružaju priliku za dublje razmišljanje – ne samo o tome gdje smo bili, nego i o tome gdje želimo ići kao društvo.