“Deda mi je prije smrti dao ušteđevinu koju niko ne zna”

Moj deda mi je prije nego što je umro povjerio oko 50.000 eura – ali u dinarima. Rekao mi je da taj novac čuvam i koristim ako mi zatreba, jer su moji roditelji uvijek govorili da će sve ostaviti mom bratu, a da će ja, kao kćerka, jednom da se udam i dobijem svoj život.

Ta ušteđevina bila mu je životni trud – godinama je vrijedno radio i uspješno stvarao ono što je mogao. Iako nikada nije puno pričao o tome, znao je da mi može pomoći u nekoj teškoj situaciji.

Trenutno je situacija kod mog muža jako teška – njegovi roditelji prolaze kroz krizu, posao im je propao i mi im svakog mjeseca pomažemo koliko možemo. Sigurno bi nam taj novac mnogo olakšao život.

Ali, iskreno, ne želim da im kažem za dedinu ušteđevinu. Ne želim da to što je meni ostavio na bilo koji način ide njima. Možda zvuči sebično, ali ponekad treba imati i taj mali jastuk sigurnosti. Nikad se ne zna kada će ti takav novac zatrebati.

Ovo je moja tajna i moj izbor. Vjerujem da sam dedine riječi shvatila kako treba i da ću mudro koristiti ono što mi je on ostavio.”