Zašto mnogi ostaju sami iako ne moraju biti?

Imam jednu prijateljicu. Ima 29 godina, dobra je osoba, obrazovana, zaposlena u državnoj instituciji, i već godinama živi s roditeljima. Nije nikada bila u ozbiljnoj vezi. Niska je rastom, punija, i ne bi je opisali kao “klasičnu ljepoticu”. No, ono što joj ne manjka jeste želja da pronađe partnera i osnuje porodicu.

Već osam godina smo prijateljice i često pričamo o životu, ljubavi i – usamljenosti. Nedavno me posjetila i, kao i mnogo puta ranije, požalila se kako ne može da pronađe nikoga, kako su godine neumoljive i kako joj se čini da joj sreća izmiče.

– “Ti imaš muža, djecu, stabilan život… A ja? Ništa…”

Zastala je, pogledala me i zamolila:
– “Znaš li nekog slobodnog? Nekog normalnog, pristojnog, ozbiljnog… da me spojiš?”


Pokušaj da pomognem – i reakcije koje nisam očekivala

Te večeri razgovarala sam s mužem o tome. On se sjetio kolege sa posla – tihog, vrednog čovjeka. Limar po zanimanju. Ne pije, ne izlazi, dobar je sagovornik i ozbiljno razmišlja o porodici. Bio je samac, bez djece, i moj muž mu je vjerovao.

Dogovorili smo sastanak. Moja drugarica je najprije bila presrećna – sve dok nije čula da je muškarac limar.

– “Limar? Zašto limar? Ja sam zamišljala nekog direktora, nekog elegantnog, s dobrim primanjima…”

Njeno oduševljenje je nestalo. Počela je da oklijeva, izvrdava. Iako već godinama traži ljubav, limar – ma koliko dobar bio – nije se uklapao u njenu sliku idealnog muškarca.


Plan B – i novi obrt

Kako ne bismo ostavili limara bez objašnjenja, muž i ja smo se dogovorili da pozovemo drugu poznanicu, Juliju – takođe samu, u tridesetim godinama. Prosječnog izgleda, ali vrlo prijatna i iskrena. Odmah je pristala na sastanak i nakon izlaska mi oduševljeno pričala o razgovoru, energiji, i prijatnosti tog čovjeka.

Ipak, limar je kasnije rekao:

– “Fina je, ali nije moj tip. Ja više volim vitke, moderno obučene žene… nešto kao s manekenske piste.”


Poruka koja se ne zaboravlja

Tada sam shvatila: troje ljudi, troje odraslih, usamljenih, dobrih ljudi – svi su tražili ljubav. A opet – niko nije bio spreman da zavoli “običnu” osobu.

Svi traže savršenstvo, a istovremeno žale što su sami. Dolaze kod nas, gledaju naš brak i kažu:

– “Blago vama. Imate porodicu, djecu, imate jedno drugo…”

A istina je da moj muž nije direktor. Ja nisam manekenka. Nismo birali “idealne uslove”, već jedno drugo – sa svim vrlinama i manama.


Život nije katalog. Ljubav nije narudžba.

Usamljeni ljudi danas često žive u iluziji da će naići neko ko je tačno onakav kakvog su zamislili. Zgodan, uspješan, obrazovan, duhovit, pažljiv, a još i slobodan. Ali život ne funkcioniše po narudžbi.

Možda vas upravo sada posmatra neko tih, skroman, prosječan – ali iskreno zainteresovan. Možda ste i vi nečiji “limar”, koji nikada neće biti pozvan na sastanak, jer se ne uklapa u sliku savršenstva.

Ne gubite vrijeme čekajući bajku. Pogledajte oko sebe. Možda se ljubav već nalazi tu – samo je propustite jer gledate previsoko.


Ne zaboravite: Ljubav nije u idealima. Ljubav je u stvarnim ljudima.