“Prihvatanje bez granica: Porodica je više od razlika”

Katolik sam i imam tri sestre. Najstarija je udata za katolika, druga za pravoslavca, a treća za muslimana. Najmlađa sestra još nije udata.

Imam šestoro sestrića i sestričina – divna, radoznala i vesela deca. Obožavam ih sve, bez obzira na to što dolaze iz različitih vjerskih zajednica. Za mene je važna ljubav, a ne vera. Oni su moja porodica i u mojoj kući su svi uvek dobrodošli.

Ipak, ono što me boli jeste činjenica da ih naš otac – njihov djed – ne prihvata. Otkako su se dvije moje sestre udale, nisu više dobrodošle u njegov dom.

Ne mogu da shvatim kako neko može da odbaci svoju decu i unuke zbog toga što su se udale izvan svoje vjere. Meni to nikada nije bilo važno. Verujem da porodicu čini ljubav, briga i poštovanje, a ne isključivo verska pripadnost.

Nadam se da će jednog dana promeniti mišljenje – ne zbog mene, već zbog njih. Jer ljubav prema porodici ne bi smela da ima granice.