Naslov: Životne greške koje ne možemo vratiti

Prije desetak godina moji roditelji su se razveli. Pošto je otac bio imućan i imao stabilniji život, ostao sam da živim s njim. Moju majku, nažalost, skoro da nisam ni viđao od tada. Otac se ubrzo ponovo oženio i novu porodicu sam prihvatio kao svoju – osjećao sam se voljeno, imao sam sve što mi je bilo potrebno.

Nedavno, dok sam s društvom šetao gradom, na trgu sam primijetio stariju ženu koja je prodavala kokice. Kako sam joj se približio, shvatio sam da je to moja majka. Pogledala me s blagim osmijehom, ali ja sam u tom trenutku spustio pogled i okrenuo glavu, uplašen šta će prijatelji pomisliti. Nisam znao kako da reagujem.

Nekoliko dana kasnije, saznao sam tužnu vijest – moja majka je preminula. Živjela je sama, povučena iz svijeta. Ne mogu da prestanem razmišljati o tom danu i o tome šta bi bilo da sam je samo zagrlio.

Ova priča je podsjetnik koliko su trenuci važni, koliko riječi i pogledi mogu značiti nekome – ili izostanak istih.