Dan koji neću zaboraviti: kad sam pomislio najgore… a bilo je o fudbalu!

Dan koji neću zaboraviti: kad sam pomislio najgore… a bilo je o fudbalu!

Jučer dolazim kući s posla, umoran kao pas.

Ulazim u hodnik, a iz dnevne sobe čujem svoju suprugu kako viče na sav glas:
“To majstoreee! Takooo! Tooo!”

Zastajem. Srce mi lupa. Hiljadu misli mi prolazi kroz glavu u sekundi.

Sav u šoku ulazim u dnevnu sobu… a onda je vidim — kleči na podu, obučena u dres, lice joj u bojama francuske zastave, skače i viče od sreće.

Slavi gol koji je dao Messi.

Taj trenutak neću nikada zaboraviti. Meni je fudbal potpuno ravnodušan — čak ga ni ne pratim. Ali moja žena… ona je luda za njim. Ne propušta ni jednu utakmicu, pogotovo kada igra Barselona ili Argentina. Messi je za nju – institucija.

Malo sam ljubomoran, priznajem. Ali opet, bolje da je oduševljena Messijem kojeg nikada neće upoznati… nego, recimo, nekim komšijom.
Zar ne? 😄