Mujin dnevnik

PONEDJELJAK
Danas je ponedjeljak. Kiša pada cijeli dan. Fata nešto zamišljena, sjedi kraj prozora i gleda napolje. Pitao sam je šta joj je, kaže: “Ništa.”
Znači da joj nešto jeste.

UTORAK
Dan drugi kiše. Fata opet sjedi na istom mjestu. Kažem joj: “Hajde, skuvajmo kahvu.” Samo šuti i klima glavom. I dalje gleda kroz prozor. Počinjem da se brinem – možda joj stvarno teško pada ovo vrijeme.

SRIJEDA
Treći dan kiše. Fata više ni ne trepće. Samo sjedi kraj prozora i bulji napolje kao da čeka da sunce dođe lično po nju. Počeo sam praviti viceve da je oraspoložim – nije ni trepnula.
Zabrinjavajuće stanje.

ČETVRTAK
Četvrti dan kiše. Fata ne jede, ne priča, ne pomiče se od prozora. Samo promrmlja povremeno: “Kad li će sunce više…”
Ne mogu više gledat’ to – danas sam joj rekao da obuje čizme, uzme kišobran, i da idemo makar do prodavnice.
Kaže: “Neću nigdje dok ne grane sunce.”
Sad i ja gledam kroz prozor s njom. Počelo djelovati…

---