Kako odrastamo, neka sjećanja iz djetinjstva ponovo izlaze na površinu i donose nam nove uvide.
Ta otkrića mogu biti iznenađujuća i ponekad nas navesti na razmišljanje o stvarima koje prije nismo mogli shvatiti.
- Priča o djedu
Kada sam imao 7 godina, često sam pratio djeda do njegove kuće. Kad bismo ušli, držao bi me za ruku i nježno dodirivao moje lice, a zatim bi sjeo i nasuo sok od jabuke. Tek kasnije sam saznao da je zbog nesreće na poslu bio slijep od svoje 42. godine. Dodirivanje mog lica bio je njegov način da osjeti i zamišlja kako izgledam. Bio je divna osoba koja mi je često pjevala. Žao mi je što tada nisam znao za njegovu sljepoću, kako bih mu mogao više pomoći. - Priča o pireu od krumpira
Kada sam bila dijete, tvrdila sam da je pire krumpir kod bake ukusniji nego kod mame. Baka mi je rekla da ima poseban recept. Kasnije sam saznala da baka koristi instant pire, dok ga mama pravi ručno. Iako je to bilo iznenađenje, naučila sam da ukus nije uvijek ono što očekujemo. - Priča o nevidljivoj olovci
U trećem razredu imala sam prijateljicu koja mi je jednom posudila nevidljivu olovku. Nakon nekog vremena rekla mi je da ju je izgubila, ali kasnije sam shvatila da mi je zapravo uzela olovku. To iskustvo naučilo me vrijednosti povjerenja i poštenja.
Ove jednostavne priče iz djetinjstva ponekad nas nauče važnim životnim lekcijama i pokazuju koliko su male stvari značajne.
