Kada ne znaš šta imaš: Kratka priča sa porukom
Jedan mlađi kolega mi se u poslednje vreme često žali na svoju djevojku – kako je trenutno bez posla, kako se ne sređuje kao ranije, i da se navodno ugojila.
Nedavno je zaboravio nešto u kancelariji i zamolio me da mu to donesem do stana po povratku kući. Došao sam bez najave.
Moram priznati – djevojka me oduševila. Bila je vrlo prijatna, uredna, i sasvim normalno obučena. Kosa je bila čista i sređena, a u trenutku mog dolaska – peglala je njegovu garderobu.
Pozvala me da popijem kafu. Na stolu su bili domaći kolači, voće, cvijeće u vazi… sve uredno i sa ukusom uređeno. Stan čist, mirisan – prava porodična atmosfera.
Iako nisam mnogo stariji od njega, pomislio sam kako često ne umijemo da cijenimo ono što imamo. Umjesto da se žali, možda bi trebalo da pogleda oko sebe – jer izgleda da mu je partnerka izuzetna osoba.
Pouka:
Ponekad ono što tražimo negde napolju već imamo pored sebe – samo to ne vidimo dok ne bude kasno.
