“Moj put kroz bolest, brak i novu nadu”

Udala sam se sa 22 godine, a samo godinu dana kasnije suočila sam se s dijagnozom raka maternice. Sve se odvijalo brzo i dramatično – prioritet svima bio je moj oporavak i preživljavanje. Ipak, u tom teškom razdoblju, dodatno me pogađala i bojazan da neću moći imati djecu, kao i strah da ću biti ostavljena zbog toga.

Suprug je u tim trenucima bio moja najveća podrška. Suprotstavio se pritiscima iz okoline i jasno rekao da mu je moj život i zdravlje na prvom mjestu. Njegova podrška pomogla mi je da izdržim najteže trenutke i nastavim borbu za ozdravljenje.

Danas, skoro deset godina kasnije, u sretnom sam braku i zahvalna što sam živa. Iako nismo mogli ostvariti biološko roditeljstvo, planiramo usvojiti djevojčicu i pružiti joj dom pun ljubavi. Vjerujemo da će to ispuniti i naš život i njezin.

Ova iskustva naučila su me koliko su ljubav, podrška i razumijevanje važni u najtežim životnim situacijama. Možda upravo zahvaljujući toj podršci imam priliku ispričati ovu priču.

(Preuzeto sa: Ispovesti.com)