Najstariji vicevi na svetu: Šta su to ljudi pre 4.000 godina smatrali smešnim?


Uvod: Humor kroz vekove

Humor je univerzalna ljudska osobina. On nas povezuje, pomaže nam da prebrodimo teške trenutke i omogućava nam da sagledamo svakodnevicu iz drugačije perspektive. Međutim, jeste li se ikada zapitali kakve su šale nasmejavale ljude hiljadama godina pre nas?

Istraživanje koje su sproveli stručnjaci sa Univerziteta Wolverhampton bacilo je svetlo na najstarije poznate viceve u istoriji. Njihovo otkriće pokazuje da su se ljudi oduvek šalili – i da se, u suštini, humor nije mnogo promenio.


Najstarija šala na svetu – i dalje aktuelna

Najstariji poznati vic datira iz sumerske civilizacije, oko 2000. godine pre nove ere. U pitanju je kratka šala, pomalo gruba, ali govori mnogo o kulturi i načinu razmišljanja tadašnjih ljudi:

„Šta se nikada nije dogodilo pre stvaranja sveta? Mlada žena nikada nije pustila vetar u krilo svog muža.”

Iako deluje banalno, ova šala pokazuje da su još tada ljudi koristili humor kako bi izazivali tabue i opuštali napetost oko tema koje su se možda smatrale neprimerenima za otvoren razgovor.


Šale iz drevnog Egipta i Grčke

Iz egipatske tradicije potiče niz šala koje su zabeležene na papirusima i drugim dokumentima. Jedna od njih, iz 1600. godine p.n.e., prikazuje kako se zabavljao tadašnji faraon:

„Kako zabaviti faraona kome je dosadno? Pošalješ čamac pun mladih žena obučenih samo u ribarske mreže niz Nil i predložiš mu da ide u ribolov.”

Ova šala jasno pokazuje da su i vladari bili predmet humora – često su predstavljani kao ljudi sa slabostima i potrebama, baš kao i svi drugi.

Još jedna šala iz Egipta, iz 1100. godine p.n.e., ukazuje na bračne odnose i ironiju u svakodnevnom životu:

„Žena slepa na jedno oko bila je udata za muškarca 20 godina. Kada je on našao drugu ženu, rekao je: ‘Razvešću se od tebe jer si slepa na jedno oko.’ Ona mu je odgovorila: ‘Jesi li to tek sad otkrio, posle 20 godina braka?’”


Humor u antičkoj Grčkoj

Grčka kultura takođe obiluje primerima ranog humora. U Homerovoj Odiseji, nalazi se šala u kojoj se koristi igra reči:

Odisej govori kiklopu da se zove „Niko“. Kada ga oslepe i kiklop pozove pomoć, viče: „Niko me napao!“ – pa mu niko ne dolazi u pomoć.

Ova šala pokazuje ranu upotrebu logike i igre reči kao oblika komedije – nešto što se i danas koristi u savremenim šalama i komedijama.


Vicevi iz Rimskog i Vizantijskog perioda

U rimskom periodu, humor je često bio usmeren ka svakodnevnim situacijama i društvenim komentarima. Jedna od zanimljivijih šala potiče iz vremena cara Avgusta:

Avgust je u masi primetio čoveka koji mu je neverovatno ličio. Zaintrigiran, upitao ga je: „Da li je tvoja majka ikada radila u palati?” Čovek je odgovorio: „Ne, Vaše Visočanstvo, ali moj otac jeste.”

Ova duhovita razmena pokazuje kako su i tada ljudi koristili humor kako bi suptilno prokomentarisali teme poput porekla, moći i identiteta.


Filogelos: Najstarija zbirka šala

Najstarija poznata zbirka viceva nosi naziv Philogelos (Ljubitelj smeha), a nastala je na prelazu iz IV u V vek nove ere. Sadrži stotine šala, među kojima su i sledeće:

„Škrt čovek pokušava da nauči magarca da ne jede. Kada je magarac uginuo od gladi, čovek kaže: ‘Kakva šteta. Upravo kad je naučio da ne jede, umro je.’”

Ili ova:

„Kada ga je berberin pitao kako želi da mu skrati kosu, kralj je odgovorio: ‘U tišini.’”

Ove šale pokazuju jednostavnu strukturu i univerzalne teme – škrtost, autoritet, svakodnevne situacije – koje su i danas poznate i bliske.


Humor na tlu današnje Britanije

Na prostoru današnje Velike Britanije najstariji zabeleženi vic datira iz X veka i predstavlja rani primer igre reči s dvostrukim značenjem:

„Šta muškarcu visi uz butine i želi da uđe u rupu koja je već više puta probušena? Ključ.”

Ova šala koristi dvostruko značenje kako bi stvorila duhoviti efekat – nešto što je i danas veoma prisutno u humoru.


Zaključak: Šale kao ogledalo društva

Ove šale, iako stare hiljadama godina, pokazuju da su ljudi uvek koristili humor kao sredstvo izražavanja, kritike, pa čak i otpora prema društvenim normama. Bez obzira na to da li su živeli u Sumerskom carstvu, Egiptu, Grčkoj ili Rimu, ljudi su želeli da se smeju – često i onome što im je bilo zabranjeno da izgovore otvoreno.

Zato, sledeći put kada se nasmejete nekoj jednostavnoj šali, setite se da možda upravo u tom trenutku učestvujete u nečemu što traje hiljadama godina – ljudskoj potrebi da humorom pronađemo svetlo i tamo gde ga ponekad nema.