Dan Kada Su Zaposlenici Shvatili Da Izgled Ne Govori Ništa o Nečijim Sposobnostima

Djevojka u jednostavnoj suknji, staroj bluzi i s ruksakom na leđima ušla je u glavni ured velike kompanije. Zastala je na recepciji i pristojno pitala:

— Mogu li vidjeti vašeg generalnog direktora?

Administratorica ju je pogledala iznenađeno, pretpostavljajući da traži radno mjesto koje nije bilo upražnjeno.

— Ako ste došli zbog zaposlenja u održavanju, trenutno nemamo otvorenih pozicija, — odgovorila je.

Djevojka je mirno rekla da je došla iz drugog razloga i strpljivo sačekala. Nekolicina zaposlenika sa strane tiho je komentirala njen skroman izgled, ali ona ni na jedan komentar nije reagirala.

Nakon nekoliko trenutaka, vrata lifta su se otvorila, a iz njega je izašao direktor kompanije. Čim ju je ugledao, srdačno joj se obratio:

— Ana, drago mi je što ste stigli. Čekamo vas u sali za sastanke.

U prostoriji je nastala tišina. Zaposlenici, koji nisu znali ko je djevojka, iznenadili su se njegovoj reakciji.

Direktor je tada predstavio Anu:

— Ovo je naša nova rukovoditeljica odjela. Veseli me što će preuzeti vođenje nekoliko ključnih projekata.

Ana je zahvalila, izvukla uredno pripremljene dokumente i objasnila da je već proučila rad kompanije te da želi započeti saradnju konstruktivnim razgovorom.

Govoreći smireno i profesionalno, dodala je:

— Vjerujem da svaki član tima ima sposobnost napredovati. U ovom odjelu najvažniji su znanje, trud i odgovornost — a ne vanjski dojam.

Zaposlenici su pažljivo slušali, svjesni da su brzopleto procijenili nekoga na temelju izgleda, a ne stručnosti.

Ana je otvorila fasciklu i započela sastanak:

— Hajdemo početi. Imamo mnogo posla i mnogo mogućnosti za napredak.