Amelia: Djevojčica koja je svojom glazbom promijenila svijet
Hotelska dvorana blistala je u zlatnom svjetlu; mramorni pod sjajio je pod lusterima koji su visjeli poput zvijezda. Bio je to humanitarni bal Opportunities for Youth, gdje su se okupili donatori, poduzetnici i slavne osobe. Većina njih nikada nije osjetila što znači biti gladan.
Osim Amelije Green.
Djevojčica s ulice i san o glazbi
Sa samo dvanaest godina, Amelia je gotovo godinu dana živjela na ulici. Majka joj je preminula, a otac je nestao. Preživljavala je spavajući na pragovima i dijeleći ostatke hrane sa psima lutalicama. Jedino mjesto gdje se osjećala sigurno bila je glazba – klavir u njenim mislima.
Te večeri, gladna i umorna, slijedila je miris hrane do hotela. Bosa i u poderanoj odjeći, s ruksakom u kojem je bila fotografija majke i olovka, stala je pred vrata dvorane.
„Ovdje ne možeš ući“, rekao je zaštitar.
Ali pogled na koncertni klavir u središtu dvorane privukao ju je.
„Molim vas… želim samo svirati, za tanjur hrane“, tiho je rekla.
Neočekivani trenutak
Publika je šaptala, neki su se smijali. No tada je kroz gomilu progovorio Lawrence Carter, poznati pijanist i filantrop:
„Ako želi svirati, neka svira.“
Amelia je prišla klaviru. Ruke su joj drhtale, ali čim je dodirnula tipke, dvorana je utihnula. Glazba koja je ispunila prostor bila je sirova, bolna i prekrasna – priča o hladnim noćima, gubitku, samoći, ali i nadi.
Kad je posljednji ton utihnuo, publika je počela pljeskati. Carter je prišao Ameliji:
„Željela si svirati za obrok?“
„Da… samo jedan tanjur.“
„Dobit ćeš ga“, rekao je. „Ali i mnogo više. Imat ćeš dom, odjeću i priliku učiti. Ja ću se pobrinuti za to.“
Amelijine su oči zasjale.
Novi život i uspjeh
Mjeseci su prolazili. Amelia se budila u svijetloj sobi, okružena notnim zapisima i mirisom svježeg cvijeća. Na konzervatoriju je napredovala nevjerojatnom brzinom. Lawrence Carter je postao njezin mentor, ali i osoba koja joj je pokazala što znači prava podrška.
Jedne večeri, nakon velikog koncerta, Amelia mu je rekla:
„Dali ste mi više od krova nad glavom. Dali ste mi život.“
Carter se nasmiješio:
„Ne, Amelia. Ti si meni vratila vjeru u dobrotu.“
Publika je pljeskala. Amelia više nije bila djevojčica s ulice, već umjetnica čija je glazba podsjetila svijet da istinska ljepota dolazi iz duše.
