Potresan slučaj zanemarivanja dječaka u Ankari: kako je godinama ostao neprimijećen i šta ovaj događaj otkriva o propustima sistema

U ankarskom naselju Altindag otkriven je slučaj teškog zanemarivanja dječaka koji je potresao cijelu Tursku i otvorio brojna pitanja o ulozi institucija u zaštiti najranjivijih. Javnost je ostala šokirana saznanjem da je dvanaestogodišnji Adnan godinama živio u potpuno nehumanim uslovima, a sve se dešavalo unutar porodice, bez ikakve reakcije nadležnih.

Kako je slučaj otkriven

Priča je postala poznata zahvaljujući predsjedniku humanitarnog udruženja Ankara Abisi, Jasinu Ojaniku, koji je podijelio snimke uslova u kojima je dječak boravio. Ovaj čin pokrenuo je veliku društvenu raspravu i skrenuo pažnju na ozbiljne propuste u sistemu socijalne zaštite.

Adnan, koji ne osjeća donji dio tijela, živio je bez odgovarajuće brige. Nakon smrti oca, majka ga je napustila, a brigu je preuzeo amidža. Umjesto zaštite i podrške, dječak je držan u improviziranom golubinjaku, gdje je dobijao samo suhi hljeb i vodu. Nikada nije pohađao školu, niti je bio evidentiran u zdravstvenom sistemu, što je dodatno pogoršalo njegov položaj.

Uslovi u kojima je dječak boravio

Prostor u kojem je Adnan živio bio je daleko od bilo kakvih minimalnih uslova dostojnih čovjeka. Nije bilo vrata ni čvrstih zidova, a sve je bilo napravljeno od istrošenih materijala. Pod i okolina bili su prekriveni izmetom ptica, vlaga je stvarala jak miris, a hladnoća je bila stalni problem.

U takvim okolnostima, dječak je bio potpuno izolovan. Prvi trenutak radosti pokazao je kada su humanitarni radnici došli do njega, što je jasno ukazalo koliko mu je nedostajao kontakt sa ljudima, sigurnost i osjećaj brige.

Reakcija institucija i javnosti

Nakon što je priča objavljena, dječak je hitno prebačen pod zaštitu države. Ipak, činjenica da je toliko dugo živio u teškim uslovima izazvala je široke reakcije i pokrenula pitanje nadležnosti svih institucija koje su morale reagovati mnogo ranije.

O slučaju se govorilo i u Velikoj narodnoj skupštini Turske, gdje je istaknuto da odgovornost snosi više institucija. Postavljeno je pitanje kako je moguće da dijete ne pohađa školu godinama, a da obrazovne, zdravstvene i socijalne strukture to ne primijete.

Šta ovaj slučaj otkriva

Ovaj događaj ukazuje na široke sistemske propuste. Potrebno je:

• jačanje nadzora nad djecom bez odgovarajuće roditeljske brige
• bolja koordinacija socijalnih službi, škole i zdravstvenih ustanova
• obavezan kontakt i procjena stanja u porodicama u riziku
• edukacija javnosti o prijavljivanju zanemarivanja

Slučaj jednog djeteta otkriva da postoji mogućnost da i druga djeca žive u sličnim uslovima, te da je blagovremena reakcija zajednice ključna.

Pitanje koje javnost i dalje postavlja

Uprkos tome što je Adnan sada pod zaštitom, javnost i danas ima jedno ključno pitanje:

Kako je moguće da dijete godinama živi u takvim uslovima, a da to niko ne primijeti?

Ovaj slučaj treba poslužiti kao upozorenje da je zaštita djece odgovornost cijelog društva. Pravovremena reakcija, praćenje i saradnja institucija neophodni su kako se ovakve situacije ne bi ponovile.