Izgubio sam posao zbog slušalice a onda je jedan susret promijenio sve
Život ponekad promijeni smjer onda kada to najmanje očekujemo. Ova priča nije o gubitku posla već o snazi roditeljske ljubavi razumijevanju i tome kako iskrena namjera može otvoriti vrata koja nismo ni znali da postoje.
Autor ove ispovijesti bio je samohrani otac zaposlen u supermarketu. Njegova kćerka Ela slijepa je od rođenja. Od trenutka kada je počela da govori svake večeri joj je opisivao crtane filmove. Govorio joj je o bojama pokretima likovima emocijama i detaljima koje nije mogla vidjeti ali je mogla osjetiti kroz njegove riječi. Taj mali ritual bio je njihov način povezivanja i izvor sigurnosti za dijete.
Kako bi joj što vjernije prenio priču tokom pauze za ručak povlačio se u skladište gdje je uz tablet i slušalice gledao crtani film i snimao vlastite audio opise. Nije zanemarivao obaveze već je koristio vrijeme predviđeno za pauzu. Ipak u jednom trenutku u prostoriju je ušao nadređeni. Bez mnogo objašnjenja optužio ga je za neodgovorno ponašanje i uručio mu otkaz.
Taj dan završio je u tišini uz neplaćene račune i brigu kako će objasniti kćerki da budućnost postaje neizvjesna. No već sljedećeg jutra dogodilo se nešto neočekivano. Ispred kuće se zaustavio automobil a nepoznati muškarac predstavio se kao predstavnik fondacije povezane s kompanijom u kojoj je radio.
Zamolio ga je da sjednu i objasnio razlog dolaska. Na tabletu je prikazao snimak nadzorne kamere iz skladišta. Na snimku se čuo njegov glas dok nježno opisuje crtani film. Taj snimak je sasvim slučajno pogledao vlasnik lanca supermarketa. Umjesto da vidi grešku vidio je posvećenost i empatiju. Kada je saznao da je sve to radio za slijepo dijete zatražio je da se pronađe čovjek sa snimka.
Otac je tada saznao da nadređeni koji mu je dao otkaz više ne radi u kompaniji jer se u toj firmi ne kažnjava ljudskost. Umjesto toga ponuđen mu je novi posao u edukativnom odjelu fondacije. Njegov zadatak bio bi da učestvuje u razvoju audio opisa za djecu s oštećenjem vida kako bi i ona mogla doživjeti priče na emotivan i topao način.
Fondacija je dodatno preuzela troškove školovanja terapija i potrebne opreme za njegovu kćerku bez ikakvih obaveza. Nije se radilo o sažaljenju već o prepoznavanju vrijednosti.
Najemotivniji trenutak desio se kada se muškarac obratio djevojčici i rekao da je čuo kako njen tata opisuje svijet i da želi da taj svijet čuju i druga djeca. Tog dana strah je zamijenjen osjećajem sigurnosti i poštovanja.
U sedmicama koje su uslijedile život ove porodice se potpuno promijenio. Radno vrijeme je bilo prilagođeno roditeljstvu posao je imao smisao a ljubav prema djetetu više nije morala da se skriva. Jedne večeri djevojčica je rekla da i ona vidi na svoj način. To je bila potvrda da riječi imaju snagu.
Kasnije je otkriveno da je i vlasnik kompanije odrastao uz roditelja koji nije mogao da vidi. Prepoznao je glas koji ga je podsjetio na djetinjstvo i vrijednosti koje nikada nije zaboravio.
Danas ovaj otac snima audio priče za djecu širom zemlje. Svaku započinje polako i pažljivo jer djeci nisu potrebne savršene slike već iskrene riječi. Gubitak posla koji je tada djelovao kao kraj postao je početak nečega mnogo većeg.
Ova priča podsjeća da se iza svakodnevnih situacija često kriju nevidljive borbe i tiha dobrota. Ponekad je potrebno samo da neko zastane pogleda i zaista čuje.
