Lekcija koju ne piše u udžbenicima: Zašto su male geste važne u odrastanju djece

Nedavno je moja dvanaestogodišnja kćerka nakon škole otišla direktno kod djevojčice iz razreda kako bi joj pomogla oko zadataka iz matematike. Poznajem njenu majku, povremeno se srećemo i povezane smo na društvenim mrežama. Sve je djelovalo sasvim uobičajeno i bezazleno, onako kako izgleda svakodnevica mnogih porodica.

Moja kćerka se kući vratila tek nakon tri i po sata. Čim je ušla, sjela je za sto i rekla da je jako gladna i da je boli stomak. Iskreno sam se iznenadila jer sam na društvenim mrežama vidjela fotografiju palačinki koje je majka te djevojčice pripremala tog popodneva. Pomislila sam da su djeca zajedno jela i da je vrijeme brzo prošlo u učenju i druženju.

Kada sam je pitala da li su palačinke bile ukusne, odgovor koji sam dobila bio je neočekivan. Rekla mi je da su lijepo mirisale, ali da ju je domaćica zamolila da pričeka u sobi dok njena kćerka jede. Na fotografiji se vidjela puna tacna palačinki, očigledno više nego dovoljno za cijelu porodicu.

Taj trenutak me duboko pogodio. Ne zbog palačinki kao hrane, već zbog poruke koju takva situacija nosi. Dijete koje je došlo iz škole, nakon šest sati nastave, ostalo je gladno. Ne radi se o zahtjevima, izbirljivosti ili očekivanju luksuza. Dovoljna bi bila jedna palačinka, parče hljeba ili jednostavno pitanje da li je dijete gladno.

Zašto ovakve situacije ostavljaju trag

Djeca vrlo rano uče kako svijet funkcioniše. Male, naizgled nevažne situacije često im ostaju u sjećanju mnogo duže nego što odrasli misle. Osjećaj da nisi dobrodošao za stolom ili da trebaš čekati dok drugi jedu može kod djeteta stvoriti osjećaj nelagode, srama ili isključenosti.

U mnogim porodicama, nekada i danas, postojalo je nepisano pravilo dijeljenja. Bez obzira koliko nas je bilo, uvijek se trudilo da niko ne ostane gladan. Takve navike nisu stvar materijalnih mogućnosti, već vrijednosti koje prenosimo djeci.

Šta djeca uče iz ponašanja odraslih

Odrasli često zaboravljaju koliko djeca pažljivo posmatraju. Iz ovakvih situacija oni uče:

• da li je u redu dijeliti ili čuvati samo za sebe
• kako se odnosi prema gostima
• šta znači empatija u praksi, a ne samo u riječima

Nijedno dijete ne bi trebalo da se osjeća nevidljivo ili manje vrijedno u tuđem domu. Gostoprimstvo ne mora biti savršeno ni raskošno. Dovoljna je pažnja i osnovna ljudska toplina.

Vrijeme u kojem živimo i vrijednosti koje biramo

Često se kaže da su došla teška vremena. Ipak, prava težina ne mjeri se nedostatkom hrane ili novca, već nedostatkom saosjećanja. Djeca neće pamtiti šta su jela, ali će pamtiti kako su se osjećala.

Ovakve situacije mogu biti prilika za razgovor s djecom o vrijednostima, ali i podsjetnik odraslima da mali gestovi čine veliku razliku. Jedno pitanje, jedna palačinka ili jednostavna ponuda mogu nekome uljepšati dan i ostaviti osjećaj prihvaćenosti.

Zaključak

Ova priča nije optužba, već poziv na razmišljanje. U svijetu u kojem djeca već dovoljno rano uče o razlikama, važno je da im odrasli pokažu kako izgleda dijeljenje, razumijevanje i briga za druge. Ponekad upravo u najobičnijim situacijama učimo najvažnije životne lekcije.