Sveti Trifun i običaji 14. februara: Tradicija, vinogradi i porodično blagostanje

Sveti Trifun, koji se obilježava 14. februara po pravoslavnom kalendaru, u narodu je poznat kao zaštitnik vinogradara i vinara. Ovaj praznik ima snažnu duhovnu, ali i tradicionalnu dimenziju, posebno u krajevima gdje je uzgoj vinove loze važan dio porodične i lokalne ekonomije.

Iako je u crkvenom kalendaru upisan crnim slovom, mnogi vjernici ga obilježavaju s posebnim poštovanjem, a u pojedinim porodicama slavi se i kao krsna slava.

Ko je bio Sveti Trifun

Sveti Trifun je živio u 3. vijeku u Maloj Aziji. Prema predanju, bio je poznat po svojoj skromnosti i daru iscjeljenja. Vjeruje se da je pomogao u liječenju kćerke rimskog cara, ali je odbio materijalnu nagradu i nastavio da živi jednostavno.

Zbog odbijanja da se odrekne hrišćanske vjere, stradao je mučeničkom smrću 250. godine, upravo 14. februara. Njegovo ime ostalo je povezano sa zaštitom vinograda, rada i porodičnog napretka.

Običaj koji svaki domaćin treba da ispuni

Najpoznatiji narodni običaj na Svetog Trifuna jeste simbolično orezivanje vinove loze. Vjeruje se da domaćin treba da izađe u vinograd ili dvorište i oreže nekoliko čokota. Taj čin ima dvostruko značenje:

• simboličnu molitvu za rodnu godinu
• praktičnu brigu o lozi i njenoj zaštiti

U nekim krajevima, nakon orezivanja, čokot se zaliva vinom kao znak želje za plodnošću i dobrim urodom. Ovaj običaj je naročito prisutan u istočnoj i centralnoj Srbiji, gdje se Sveti Trifun naziva i Orezač ili Zarizoj.

Povezanost sa početkom proljeća

U narodnom vjerovanju, Sveti Trifun označava trenutak kada zima počinje da slabi, a priroda se polako priprema za buđenje. Smatra se da od ovog dana vinova loza kreće ka novom ciklusu rasta.

Postoje i vremenska vjerovanja: ako je dan vedar, očekuje se sušnija godina, dok oblačno vrijeme nagovještava više padavina i bolji rod. Iako ova tumačenja nemaju naučnu potvrdu, dio su folklora i kulturnog nasljeđa.

Zadušnice i duhovna dimenzija praznika

Ponekad se dešava da Sveti Trifun padne na isti dan kada i Zadušnice, koje su posvećene sjećanju na preminule. U tom slučaju, mnoge porodice najprije obilaze grobove svojih bližnjih, pale svijeće i prisjećaju se predaka, a potom obilježavaju praznik u skladu sa tradicijom.

Ova simbolična povezanost podsjeća na važnost poštovanja prošlosti dok se istovremeno molimo za napredak i budućnost porodice.

Okupljanje i zajedništvo

U vinogradarskim krajevima, Sveti Trifun je i prilika za okupljanje. Organizuju se skromne trpeze i druženja, uz naglasak na umjerenosti i zahvalnosti. U nekim sredinama domaćin ili podrumar se bira svake godine, a on predvodi simbolično orezivanje i molitvu za uspjeh.

Postoji i staro vjerovanje među ugostiteljima da na ovaj dan vino treba dijeliti u znaku dobre volje, kako bi naredna godina bila uspješna. Iako se takvi običaji danas rijetko striktno poštuju, oni svjedoče o dubokoj povezanosti praznika sa radom, prosperitetom i zajedništvom.

Poruka praznika

Sveti Trifun nije samo zaštitnik vinogradara, već i simbol truda, nade i porodične složnosti. Ovaj dan podsjeća na važnost rada na zemlji, ali i rada na međusobnim odnosima.

Bilo da imate vinograd ili ne, simbolično orezivanje može biti podsjetnik da je svaki novi ciklus prilika za napredak. Briga o lozi, kao i briga o porodici, zahtijeva strpljenje, pažnju i vjeru u bolje sutra.

Obilježavanje Svetog Trifuna zato nije samo tradicija, već i prilika da zastanemo, zahvalimo se na onome što imamo i poželimo napredak čitavoj porodici u godini koja dolazi.