Kada se slika o porodici promijeni preko noći

Moja mama je uvijek djelovala uzdržano tokom roditeljskih sastanaka u školi. Mislila sam da je to zato što je skromna i povučena, možda čak i zbog toga što se osjećala manje samopouzdano pored drugih roditelja.

Ali jednog dana, nakon sastanka, vidjela sam je kako razgovara s nekim iza drveta u školskom dvorištu. Bio je to otac mog školskog druga. Njihov razgovor mi je ostao urezan u sjećanje jer sam tada prvi put shvatila da čak i odrasli imaju svoje izazove i dileme koje ne vidimo kao djeca.

Kasnije sam saznala da su njih dvoje dugo bili u prijateljskom kontaktu, iako u neprikladnim okolnostima. Ta spoznaja me zbunila i povrijedila jer sam uvijek vjerovala u skladnost naše porodice.

Ali s vremenom, naučila sam da roditelji, kao i svi ljudi, prolaze kroz složene emotivne procese i da, iako ponekad griješe, to ne znači da ih ne treba razumjeti i podržati u njihovom putu rasta.

Moj otac je uvijek bio oslonac naše porodice – miran, skroman i uvijek spreman da pomogne. I dan danas ga gledam s velikim poštovanjem.