Kako izgleda kada majka preispituje prošle odluke: jedno lično iskustvo

Pre 15 godina, rodila sam ćerku iz veze koja nije opstala. Moj tadašnji partner nije želeo da nastavimo odnos, iako je priznao dete i nije se protivio njegovom rođenju. Po rođenju naše ćerke, izrazio je želju da je viđa, ali isključivo bez mog prisustva. U tom trenutku nisam bila spremna da to dozvolim, jer sam i dalje gajila emocije prema njemu i nadala se pomirenju.

Kako do toga nije došlo, pokrenula sam postupak za alimentaciju. Na sudu je iznenadio svojom izjavom – samoinicijativno je odlučio da izdvaja polovinu svoje plate za izdržavanje deteta. To je i tada bio veliki iznos, a godinama kasnije, on i dalje redovno izmiruje tu obavezu bez izuzetka.

Međutim, zbog našeg nesporazuma i nemogućnosti dogovora, naš kontakt se prekinuo. Tokom svih ovih godina, nije viđao ćerku, jer nisam želela da susreti budu bez mene. Danas, kada je na pragu srednje škole, osećam potrebu da pokušam da ponovo uspostavim most između njih.

Moja ćerka, međutim, ne pokazuje interesovanje da upozna svog oca. Ima negativan stav prema njemu i ne želi kontakt. Svesna sam da sam možda svojim ponašanjem i pričama oblikovala njen pogled na njega, i zbog toga sada preispitujem neke odluke iz prošlosti.

Ovo iskustvo me je naučilo koliko su roditeljske odluke važne i koliko je važno da postupamo u najboljem interesu deteta, ne zaboravljajući sopstvene emocije, ali ih ne stavljajući ispred dečjih potreba.

Trenutno nastojim da pronađem način da otvorim dijalog, uz puno poštovanje njenih osećanja i prava da donese sopstvene zaključke. Verujem da nije kasno za nove početke – uz strpljenje, iskrenost i otvorenost.