Mladi bračni par već tri dana ne razgovara.

Mladi bračni par već tri dana ne razgovara. Sve je počelo zbog sitnice, ali kako to često biva, tišina se polako uvukla u njihov dom i pretvorila se u neprobojni zid nerazumevanja. Svaki pogled bio je izbegavan, a svaka reč — pažljivo birana da ne bi pokrenula novi sukob.

Četvrtog jutra, nakon što su jutarnju tišinu proveli svako u svojim mislima, žena je tiho ustala, pripremila kafu i ostavila komadić papira na stolu. Na papiru je napisala:
“Probudi me sutra u sedam sati. Tvoj muž.”

Muž, koji je ranije obično bio taj koji je budio svoju suprugu, sada se probudio u pola deset, zbunjen i pomalo razočaran. Uzeo je papir sa svog noćnog ormarića i pročitao novu poruku:
“Probudi se, sedam je sati. Tvoja žena.”

Smešak mu je spontano izronio na lice, jer je znao da se igraju svoje male igre tvrdoglavosti. Ipak, nije se dao pokolebati, već je ustao, obukao se i tiho izašao iz sobe, ostavljajući poruku na stolu:
“Neću više buditi. Neka me ti probudiš sutra ujutro.”

Žena je to pročitala i odmah se spremila da pokaže da može biti istrajnija. Tako su njih dvoje, umesto da reše nesporazum razgovorom, nastavili da komuniciraju putem tih malih papirića, smejući se u sebi, ali ipak čekajući da drugi prvi popusti.

Posle nekoliko dana, tišina se počela razbijati. Jednog jutra muž je tiho ušao u spavaću sobu, probudio je i rekao:
“Dobro jutro.”
A ona mu je odgovorila osmehom i tiho rekla:
“Dobro jutro, volim te.”

I tako su njih dvoje shvatili da su čak i tiha ćutanja samo znakovi ljubavi, ako ih znamo kako da razumemo.