Baka koja nije odustala: Potresna priča o gubitku, nadi i ponovnom susretu nakon decenija
U malom selu Ciljuge kod Živinica, Džemila Beganović u svojoj 76. godini i dalje čuva ovce i svakoga dana pronalazi snagu da nastavi. Njena životna priča je teška i isprepletena gubicima, ali i nevjerovatnim obrtom koji je dokaz da nada nikada ne smije umrijeti.
Njeni dani prolaze mirno, ali sjećanja nikada ne prestaju. Iako je cijeli život provela u borbi, bez mnogo materijalnog, Džemila je ostala dostojanstvena i uspravna, uprkos sudbini koja ju je teško iskušavala.
Težak početak: život između bola i tišine
Džemilin brak nije bio miran. Bila je udata za čovjeka koji je, kako kaže, bio psihički nestabilan, a njeno preživljavanje zavisilo je od instinkta i majčinske hrabrosti. U jednom trenutku, najstariji sin joj je spasio život, štiteći je od nasilja koje je moglo imati koban ishod. Kasnije je suprug završio u ustanovi za mentalno zdravlje, a ona je ostala sama s troje djece – dva sina i kćerkom.
Dala je sve da ih odgoji. Radila je neumorno, vjerujući da će barem njima biti lakše nego što je bilo njoj. Ali život joj je zadavao udarac za udarcem.
Gubitak za gubitkom: majka koja je sahranila sinove
Stariji sin stradao je u Potočarima tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mlađi sin, koji je emigrirao u Ameriku, preminuo je 2017. godine. Iza njega su ostali supruga i djeca, s kojima je Džemila nastavila da živi. Zajedno su izgradili skroman dom. Kaže da su kuću „sagradili od krastavaca“, aludirajući na rad u bašti i prihod koji im je omogućio krov nad glavom.
Nažalost, snaha joj je preminula nekoliko godina kasnije, a unuci, koji su tada bili njena posljednja porodična veza, sve rjeđe dolaze.
Izgubljena kćerka i neočekivani preokret
Kćerka Mirsada, koja je sa porodicom otišla u Austriju, dugo nije davala znakove života. Godinama je Džemila vjerovala da je mrtva. Ni sin iz Amerike nije uspijevao da je pronađe, a informacije koje su stizale bile su nesigurne i bez konkretnog traga.
Ali, onda se dogodilo nešto što niko nije očekivao.
Nakon što je priča o njenom životu podijeljena na društvenim mrežama, unuka Zijada – sada pod imenom Leni – javila se iz Austrije. Poslala je poruku u kojoj je izrazila želju da obnovi kontakt i da čuje priču o svojoj baki, ženi koju je skoro zaboravila, ali nikada u potpunosti.
Snaga ljubavi: susret koji vraća smisao
Poruka koju je Džemila primila bila je kratak, ali snažan podsjetnik da porodica nikada ne nestaje u potpunosti. Leni joj je ispričala da joj je otac preminuo, a majka se ponovo udala. Danas ima dvoje djece i život u Austriji, ali je želja za povezivanjem s bakom ostala snažna.
„Volela bih da svo četvoro unučadi dođe kod mene dok sam još živa,“ rekla je Džemila. Sanja da ih ugosti, da ispeče ražanj i da još jednom vidi nasmijana lica svoje porodice u dvorištu koje je gradila vlastitim rukama.
Život koji ne odustaje
Džemilina svakodnevica danas je tiha. Njene ovce su njen oslonac, njena terapija i njeno društvo. Često kaže da joj je jedini pravi oslonac „Allah i one“. Iako je u godinama kada bi mnogi očekivali mir, Džemila i dalje nosi teret prošlosti, ali i nadu da budućnost može donijeti novo poglavlje.
Njena priča nije samo lična – to je priča o stotinama žena širom Balkana koje su izgubile muževe, djecu i domove, ali su uspjele da opstanu. To je priča o tome kako ljubav, čak i kada je ranjena i tiha, može da preživi najteže oluje.
Zaključak: Simbol snage i vjere
Džemila Beganović je više od bake iz malog sela. Ona je simbol majke koja ne odustaje, žene koja se suočila s nezamislivim gubicima, ali koja i dalje vjeruje u dobre ljude i ponovni susret sa svojim najmilijima.
Njena želja je jednostavna: da vidi unuke, da čuje njihove glasove i osjeti porodičnu toplinu još jednom. I možda baš u toj jednostavnosti leži najveća snaga. Jer kad sve drugo nestane, ostaje srce koje čeka.
