Mali podsjetnik da roditeljstvo nema prvu klasu
Moj muž radi puno – često i previše. Njegova posvećenost poslu je nesporna, ali ponekad zaboravi da i kućni život, briga o djeci i neprekidne obaveze takođe zaslužuju priznanje.
Prošlog mjeseca smo se spremali na put kod njegove porodice. Bio je zadužen za karte, a ja sam pomislila: konačno, jedno putovanje bez mog stresa oko organizacije. Na aerodromu sam pazila na djecu, prtljagu, igračke, grickalice – sve što jedna mama obično nosi “u paketu”.
Kad sam ga pitala gdje su naša mjesta, pokazao je blagi osmijeh i rekao da je sebi i svojoj mami rezervirao prvu klasu. Meni i djeci – ekonomsku. Na trenutak sam zanijemila.
Naravno, nisam planirala scenu. Samo sam se nasmijala i rekla: “Super. Ako ti zatreba novčanik, kod mene je – ja sam se pobrinula da ne zaboraviš ko ovdje nosi logistiku.”
Kasnije mi je prišao, pomalo zbunjen, i tiho rekao: “Hvala što si sve organizovala.” Taj trenutak nije bio pobjeda – bio je podsjetnik. Da ne postoji roditeljstvo u prvoj klasi. Svi smo u istom avionu, i najvažnije je da poštujemo jedni druge – bez obzira gdje sjedimo.
Zaključak
Porodične anegdote poput ove nisu tu da bi istaknule ko je u pravu – već da nas podsjete da je partnerstvo ravnoteža. Nekad se ne primijeti sve što radimo jedni za druge, ali male lekcije – s ljubavlju – često ostave najdublji trag.
