“Bolest me je prikovala za krevet, a najviše me boljelo ono što je uslijedilo nakon toga”
Moj suprug radi na terenu i često nije kod kuće, pa najveći dio brige o našoj trojici sinova pada na mene. Navikla sam na obaveze, na umor, na dan koji traje duže od 24 sata — ali ovog puta jednostavno nisam mogla.
Razboljela sam se. Teška prehlada, visoka temperatura, slabost u tijelu. Jedva sam ustala do kupatila, a kamoli da brinem o djeci, koja su, naravno, puni energije i zahtijevaju stalnu pažnju. Zaboljelo me tijelo, ali ponajviše me boljela briga: kako ću danas izdržati?
Jedina pomoć koju sam zatražila bila je kratka, jednostavna i realna:
da svekrva, koja živi samo nekoliko kilometara dalje, dođe i odvede djecu kod sebe na nekoliko sati. Ništa više.
Ali umjesto podrške — dobila sam odbijanje. Rekla je da „ima obaveze“ i da ne može.
U tom trenutku sam već bila na ivici suza. Nazvala sam supruga, pokušala mu objasniti koliko sam loše i koliko mi treba samo mali predah da bih se oporavila. Dok sam kroz drhtav glas spomenula da me njegova majka odbila, naglo je prekinuo vezu.
Pomislila sam da je možda izgubio signal. Pokušala sam ponovo — ništa. A onda je stigla poruka.
„TI I MOJA MAMA ĆETE ME U GROB ODJERATI. VAŠE RASPRAVE ME NE INTERESUJU. DOSTA MI JE SVEGA.“
Sjedila sam na krevetu, držeći telefon u ruci, a kroz glavu mi je prolazila samo jedna misao:
Zar je moguće da u najtežem trenutku ostanem sama?
Već godinama osjećam da me njegova majka ne prihvata. Govorila je ružne stvari o meni, širila priče, pravila napetosti koje sam pokušavala ignorisati, radi mira u kući. Moj suprug je sve to znao — bio je svjedok većine situacija.
I opet… kad mi je bilo najteže, kad sam jedva disala od slabosti, on je mene i nju stavio u istu rečenicu. Kao da smo ravnopravne strane, kao da sam ja ta koja pravi probleme.
Tog trenutka, više od bolesti, boljela me je poruka vlastitog muža.
Osjećam se slomljeno. Umorno, ne samo fizički — već emotivno.
Ne zato što sam bolesna, nego zato što, u trenutku kada sam trebala podršku, nisam dobila ništa osim tišine i osude.
A najteže od svega je znati da to dolazi od osobe za koju sam vjerovala da će uvijek biti uz mene.
