Đurđevdan: Tradicija, simbolika i običaji prolećnog praznika
Kada se priroda probudi nakon zimskog perioda, kada se krošnje ponovo zazelene, a dani postanu duži i topliji, dolazi vreme jednog od značajnih praznika u srpskom narodnom i crkvenom kalendaru – Đurđevdana. Srpska pravoslavna crkva ga obeležava 6. maja u čast Svetog Đorđa, a praznik je tokom istorije stekao bogatu simboliku povezanu sa zdravljem, početkom proleća i obnovom prirode.
Iako se Đurđevdan tradicionalno obeležava liturgijama, porodičnim okupljanjima i običajima, mnogi ističu da posebnu atmosferu nose predvečerje i jutro uoči praznika. Tada se u domu i porodici prepliću tradicija, prolećni običaji i osjećaj povezanosti sa prirodom.
Branje zelenih grana i ukrašavanje doma
Jedan od najpoznatijih običaja je branje mladih zelenih grana koje se koriste za ukrašavanje kuće i dvorišta. Najčešće jedan član porodice rano ujutru odlazi u šumu, voćnjak ili na livadu kako bi doneo grančice koje simbolizuju proleće i novi početak. One se postavljaju na ulazna vrata, prozore i pomoćne objekte, poput ambara ili štala.
Ovaj običaj ima dugu tradiciju i predstavlja način da se dom simbolično poveže sa prirodom i njenim ciklusima. U nekim krajevima se tom prilikom izgovara kratka narodna izreka:
„Neka bude zdravlja, voća i useva u domu, polju, oboru i štali.“
Ovaj izraz odražava želju za napretkom, dobrom godinom i blagostanjem u domaćinstvu.
Pletenje venaca od bilja i cveća
Pored zelenih grana, uoči Đurđevdana sakuplja se raznovrsno prolećno bilje. Cveće i trave kao što su đurđevak, maslačak ili druge lokalne vrste pletu se u venci koji se zatim postavljaju iznad ulaza u kuću. Veruje se da venci predstavljaju pažnju prema prirodi i novi početak koji donosi proleće.
Pletenje venaca tradicionalno je povereno ženama u domaćinstvu, a običaj se prenosi generacijama. Venci obično ostaju na ulazu do narednog Đurđevdana i služe kao simbol trajanja i kontinuiteta porodične tradicije.
