Sahranila sam muža prije šest mjeseci
Pratila sam ga izdaleka, s osjećajem kao da hodam kroz vodu.
Nisam razmišljala.
Samo sam išla naprijed.
Sivi stambeni blokovi uzdizali su se nijemo oko mene. Ušao je u staru zgradu, onu s vidljivim tragovima vremena. Sačekala sam nekoliko trenutaka, a zatim pošla za njim.
Hodao je polako uz stepenice.
Blago je šepao.
I moj suprug je šepao na isti način poslije operacije koljena — operacije koju smo godinama otplaćivali.
Zaustavio se na drugom spratu. Otključao jednostavna, tamna vrata. Prije nego što je ušao, čula sam sebe kako izgovaram njegovo ime.
Okrenuo se umorno, bez nelagode ili ljutnje.
„Žao mi je“, rekao je tiho, „ali mislim da griješite.“
Zamolila sam ga da mi dopusti nekoliko minuta razgovora. Nakon kratkog oklijevanja, otvorio je vrata.
Stan je bio skroman.
Stariji namještaj.
Miris domaće hrane.
Na stolu su ležali papiri iz banke i koverta zdravstvene ustanove. Na zidu je visjela fotografija žene i djeteta.
„Moja porodica“, rekao je kratko.
Pitala sam ga da li se sjeća svog ranijeg života — nesreće, bolnice, perioda liječenja. Objasnio mi je da je prije nekoliko mjeseci doživio težak zdravstveni incident, nakon kojeg je imao ozbiljne probleme s pamćenjem.
Rečeno mu je da se neka sjećanja možda nikada neće vratiti.
U tom periodu, druga osoba je preuzela brigu o njemu. Postojala je dokumentacija. Sve je bilo uredno, zakonito, potvrđeno.
Na dan sahrane, kovčeg je bio zatvoren iz medicinskih razloga.
Dokumenti su potpisani.
Proces je završen.
Kada sam mu to ispričala, dugo je ćutao.
Zatim je iz fioke izvadio burmu.
Moju.
Rekao je da je ponekad nosi, iako ne zna zašto.
Tada sam shvatila — nije postojala obmana.
Postojao je prekid u sjećanju.
Nismo se oprostili zagrljajem.
Nije bilo obećanja.
Postojale su dvije priče.
Jedna osoba.
I istina koja je, konačno, pronašla svoj put.
Kada sam izašla iz zgrade, osjetila sam olakšanje.
Nisam povratila prošlost.
Ali sam pronašla unutrašnji mir.
A ponekad je to sasvim dovoljno.
Napomena:
Ova priča je fikcionalizovana i inspirisana životnim situacijama. Svi likovi, imena i događaji su izmijenjeni radi zaštite privatnosti. Svaka sličnost sa stvarnim osobama ili događajima je slučajna.
