Radna sedmica od 32 sata uz punu platu u Srbiji: Ko bi mogao da dobije slobodan petak?
Četvorodnevna radna sedmica uz zadržavanje pune plate mogla bi da postane jedna od tema o kojima će se u narednom periodu najviše raspravljati u Srbiji. Predlog prema kojem bi zaposleni radili 32 sata nedeljno, umesto dosadašnjih 40, a pritom zadržali ista primanja, deo je programa Studentske liste i već je izazvao različite reakcije javnosti.
Ideja da se radna sedmica skrati, a plata ostane nepromenjena, godinama je bila predmet rasprava u razvijenim ekonomijama. Pojedine zemlje već su sprovele pilot-projekte, a njihova iskustva pokazuju da kraće radno vreme u određenim delatnostima može doneti koristi i zaposlenima i poslodavcima.
Ipak, postavlja se pitanje da li bi takav model mogao da funkcioniše u Srbiji, gde se različite grane privrede suočavaju sa nedostatkom radnika, rastućim troškovima i razlikama u produktivnosti.
Šta tačno predviđa predlog?
U delu programa koji se odnosi na radna i socijalna pitanja predviđena je mogućnost uvođenja četvorodnevne radne sedmice bez smanjenja zarada.
To bi značilo da zaposleni umesto pet dana rade četiri dana nedeljno, odnosno ukupno 32 sata, dok bi njihova mesečna plata ostala ista.
Međutim, predlog ne podrazumeva automatsku primenu na sve zaposlene i sve delatnosti. Model bi se uvodio selektivno, prvenstveno u sektorima u kojima priroda posla omogućava drugačiju organizaciju radnog vremena bez pada učinka i kvaliteta usluga.
Pored kraće radne sedmice, predviđa se i zakonsko pravo na isključenje. To znači da zaposleni ne bi bili obavezni da odgovaraju na poslovne pozive, poruke i imejlove nakon završetka radnog vremena, osim u posebno uređenim izuzecima.
Kako funkcioniše model 100-80-100?
Zagovornici četvorodnevne radne sedmice često se pozivaju na model poznat kao „100-80-100“.
Njegova suština je jednostavna:
- 100 odsto plate.
- 80 odsto dosadašnjeg radnog vremena.
- 100 odsto produktivnosti.
Drugim rečima, zaposleni rade manje sati, ali se od njih očekuje da zadrže isti nivo učinka.
Ovakav pristup podrazumeva bolju organizaciju posla, smanjenje nepotrebnih sastanaka, efikasniju komunikaciju i veći fokus tokom radnog vremena.
Cilj nije da se isti posao obavlja ubrzano po svaku cenu, već da se vreme na radnom mestu koristi kvalitetnije.
Iskustva Islanda, Velike Britanije i Nemačke
Jedan od najpoznatijih primera dolazi sa Islanda, gde su između 2015. i 2019. godine sprovedena dva velika eksperimenta sa skraćenim radnim vremenom.
U njima je učestvovalo oko 2.500 zaposlenih, a radna sedmica u pojedinim ustanovama smanjena je sa 40 na 35 ili 36 sati, bez umanjenja zarada.
Analiza rezultata pokazala je da su produktivnost i kvalitet pruženih usluga u većini obuhvaćenih radnih mesta ostali isti ili su se poboljšali. Nakon eksperimenata, oko 86 odsto radno aktivnog stanovništva dobilo je mogućnost kraćeg radnog vremena ili je već radilo po takvom modelu.
U Velikoj Britaniji je tokom 2022. godine sproveden šestomesečni pilot-projekat u kojem je učestvovala 61 organizacija sa oko 2.900 zaposlenih.
Rezultati su pokazali da je 56 organizacija, odnosno 92 odsto učesnika, odlučilo da nastavi sa četvorodnevnom radnom sedmicom nakon završetka eksperimenta. Zabeleženi su i pozitivni rezultati kada je reč o zadovoljstvu zaposlenih, stresu i zadržavanju radnika.
Sličan eksperiment sproveden je i u Nemačkoj. U projektu su učestvovale 41 organizacija, a nakon njegovog završetka 73 odsto njih izrazilo je nameru da nastavi sa primenom četvorodnevne radne sedmice, bilo trajno ili kroz produženje eksperimenta.
Važno je, međutim, naglasiti da ovi rezultati ne znače da je četvorodnevna radna sedmica automatski primenljiva u svakoj privredi. Reč je o pilot-projektima u kojima su kompanije prilagođavale model svojim potrebama.
Šta kažu sindikati?
Predlog podržavaju i predstavnici sindikata, koji smatraju da bi kraća radna sedmica mogla da doprinese boljem položaju zaposlenih i kvalitetnijem usklađivanju poslovnog i porodičnog života.
Predstavnica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata Ranka Savić izjavila je za „Blic Biznis“ da je ovaj sindikat učestvovao u pripremi dela programa koji se odnosi na radna i socijalna pitanja.
Prema njenim rečima, održani su sastanci sa studentima i profesorima na Pravnom fakultetu, a veliki deo sindikalnih predloga uvršten je u početni dokument.
Savić naglašava da cilj nije da se radno vreme automatski smanji u svim delatnostima, već da se omogući fleksibilnija organizacija rada tamo gde je to moguće i opravdano.
Posebno ističe da bi zaposleni trebalo da zadrže punu zaradu i sva prava iz radnog odnosa, bez obzira na smanjenje broja radnih sati.
Poslodavci upozoravaju na moguće probleme
Sa druge strane, predstavnici poslodavaca smatraju da bi uvođenje 32-časovne radne sedmice uz nepromenjene plate predstavljalo veliki izazov za značajan deo srpske privrede.
Počasni predsednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković upozorio je u izjavi za „Blic Biznis“ da bi smanjenje broja radnih sati uz zadržavanje iste zarade povećalo cenu rada po satu.
Prema njegovoj oceni, takav model lakše bi mogle da primene kompanije sa visokom produktivnošću i natprosečnim zaradama, dok bi se manje i proizvodno orijentisane firme suočile sa znatno većim troškovima.
Zbog toga smatra da bi pre eventualnih zakonskih promena trebalo razgovarati sa poslodavcima i detaljno analizirati moguće posledice.
Ekonomisti takođe upozoravaju da bi naglo uvođenje kraće radne sedmice u celoj privredi moglo da izazove probleme u organizaciji poslovanja. U delatnostima koje zahtevaju neprekidan rad, kompanije bi možda morale da angažuju dodatne zaposlene kako bi održale postojeći nivo proizvodnje i usluga.
Ko bi u Srbiji prvi mogao da dobije slobodan petak?
Ukoliko bi predlog zaživeo, najviše mogućnosti za uvođenje četvorodnevne radne sedmice verovatno bi imale delatnosti u kojima rezultat rada ne zavisi direktno od broja sati provedenih na radnom mestu.
To se pre svega odnosi na:
- IT sektor i razvoj softvera.
- Telekomunikacije.
- Finansije i bankarstvo.
- Marketing i digitalne usluge.
- Konsalting i administrativne poslove.
U ovim oblastima moguće je reorganizovati zadatke, smanjiti nepotrebne sastanke i bolje rasporediti radne obaveze.
Sasvim drugačija situacija je u fabrikama, građevinarstvu, poljoprivredi, trgovini, zdravstvu i prosveti.
U tim delatnostima kraće radno vreme ne znači nužno i manje posla. Naprotiv, često je neophodno obezbediti prisustvo zaposlenih tokom celog dana, a u pojedinim slučajevima i tokom 24 sata.
Zbog toga bi primena četvorodnevne radne sedmice u ovim sektorima zahtevala drugačiju organizaciju smena, dodatno zapošljavanje ili kombinovanje različitih modela rada.
Belgija ima četvorodnevnu sedmicu, ali uz drugačiji model
Zanimljivo je da je Belgija zakonski omogućila zaposlenima da rasporede punu radnu sedmicu u četiri dana.
Međutim, to nije isto što i model od 32 sata uz punu platu.
Belgijski zaposleni i dalje rade ugovoreni puni broj sati, najčešće 38 ili 40 nedeljno, ali mogu da ih rasporede u četiri duža radna dana, ukoliko se ispune zakonski uslovi.
Zato je važno razlikovati četvorodnevnu radnu sedmicu od stvarnog skraćenja radnog vremena.
Da li je Srbija spremna za kraću radnu sedmicu?
Uvođenje 32-časovne radne sedmice predstavljalo bi veliku promenu u načinu organizacije rada u Srbiji.
Iskustva iz Evrope pokazuju da kraće radno vreme može da funkcioniše, ali i da rezultati zavise od delatnosti, veličine kompanije, produktivnosti i načina organizacije posla.
Za Srbiju bi posebno važan bio postepen pristup, kroz pilot-projekte i procenu rezultata u različitim sektorima.
Četvorodnevna radna sedmica zato još nije izvesna promena za zaposlene u Srbiji, već predlog koji otvara važno pitanje: da li je moguće raditi manje, zadržati istu platu i istovremeno ostvariti iste ili bolje rezultate?
Odgovor će, ukoliko se predlog bude dalje razrađivao, zavisiti od ekonomskih mogućnosti, dogovora sa poslodavcima i konkretnih zakonskih rešenja.