Klikom na sliku zatvorite prozor.

Četiri srijede koje su promijenile moj život

Neke životne priče počinju sasvim običnim danom, a onda neočekivano promijene način na koji gledamo svijet. Moja priča počela je tokom stručne prakse u bolnici, mjestu gdje se svakodnevno susreću nada, borba, snaga i ljudska dobrota.

Tokom jednog od svojih dežurstava upoznala sam mladića koji je ostavio snažan utisak na mene. Bio je mlad, vedrog duha i izuzetno prijatan za razgovor. Na prvi pogled niko ne bi pomislio kroz kakve izazove prolazi.

Tokom naših razgovora saznala sam da je studirao arhitekturu i da je bio na trećoj godini fakulteta kada je zbog zdravstvenih problema morao da prekine studije. Njegovi planovi, snovi i svakodnevni život iznenada su se promijenili, a najveći dio vremena sada je provodio u bolnici, boreći se sa teškom bolešću.

Iako je nekada bio okružen velikim brojem prijatelja, ispričao mi je da ga već dugo gotovo niko nije posjećivao. Ta činjenica me posebno pogodila. Shvatila sam koliko podrška i prisustvo drugih ljudi mogu značiti nekome ko prolazi kroz težak period života.

Nakon jednog dužeg razgovora rekla sam mu nešto potpuno spontano:

“Posjećivaću te svake srijede.”

Nisam tada ni slutila koliko će ta odluka promijeniti i njegov i moj život.

Srijede koje su postale posebne

Tako su počela naša sedmična druženja. Svake srijede dolazila sam u bolnicu i provodila vrijeme s njim. Razgovarali smo o svakodnevnim stvarima, planovima za budućnost, knjigama koje je volio da čita i projektima koje je želio da realizuje jednog dana.

Igrali smo šah satima, takmičili se u rješavanju ukrštenih riječi i često zaboravljali da se nalazimo u bolničkoj sobi. Ti trenuci nisu bili ispunjeni tugom, već iskrenim prijateljstvom i smijehom.

Njegova upornost i optimizam ostavili su snažan utisak na mene. Uprkos svim izazovima kroz koje je prolazio, nije prestajao da razmišlja o budućnosti i stvarima koje želi da ostvari.

Kada prijateljstvo preraste u nešto više

Vrijeme je prolazilo, a ja sam se radovala svakoj narednoj srijedi. Nakon četvrtog susreta shvatila sam nešto što nisam očekivala.

Počela sam da razmišljam o njemu mnogo više nego ranije. Njegov osmijeh, način na koji je pričao o svojim snovima i snaga koju je pokazivao u teškim trenucima ostavili su dubok trag u mom srcu.

Tada sam shvatila da su se moja osjećanja promijenila.

Nije to bila sažaljenje niti prolazna emocija. Bilo je to iskreno divljenje prema osobi koja me naučila koliko su hrabrost, dobrota i upornost važni u životu.

Lekcija koju nikada neću zaboraviti

Ovo iskustvo me naučilo da se najvrijednije veze često stvaraju na mjestima na kojima ih najmanje očekujemo. Ponekad jedna iskrena riječ, jedan razgovor ili obična posjeta mogu nekome uljepšati dan više nego što možemo zamisliti.

Takođe sam naučila da nikada ne treba suditi ljudima prema okolnostima u kojima se nalaze. Iza svake bolničke sobe, svakog izazova i svake životne borbe krije se priča, san i osoba koja zaslužuje pažnju, poštovanje i podršku.

Nada za budućnost

Danas i dalje vjerujem u njegov oporavak i nadam se da će jednog dana nastaviti tamo gdje je stao, vratiti se svojim planovima i ostvariti sve ono o čemu smo razgovarali tokom naših partija šaha i dugih razgovora.

Ponekad život napiše priče koje ne bismo mogli ni zamisliti. A ova me podsjetila da su podrška, prijateljstvo i nada često najveći pokretači u najtežim trenucima.

I zato svaka naredna srijeda za mene ima posebno značenje.