U ordinaciji je vladala uobičajena tišina koju su prekidali samo tihi zvuci aparata i povremeni šumovi iz hodnika. Laura je sjedila na krevetu za pregled, nježno držeći svoj trudnički stomak, dok je pokušavala da se nasmije.

Bio je to dan kojem se radovala mjesecima.

Osmi mjesec trudnoće.

Još nekoliko sedmica i konačno će upoznati svoje dijete.

— „Sve je u redu, zar ne, doktorka?“ upitala je Laura sa blagim osmijehom. „Moj muž jedva čeka da vidi slike. Rekao je da će danas prvi put stvarno shvatiti da postaje otac.“

Doktorka Marta nije odmah odgovorila.

Prije samo nekoliko sekundi pažljivo je pregledala ekran ultrazvuka, ali izraz njenog lica se naglo promijenio. Osmijeh je nestao. Obrve su joj se skupile, a ruka kojom je držala sondu odjednom je zastala.

Laura je primijetila promjenu.

— „Doktorka… šta se dešava?“

Marta je još nekoliko trenutaka gledala u monitor, kao da pokušava da shvati ono što vidi.

— „Laura… kada ste posljednji put bili sami sa svojim mislima? Bez muža? Bez njegovog utjecaja?“

Pitanje je zbunilo trudnicu.

— „Ne razumijem… Viktor je uvijek uz mene. Brine o meni. Zašto me to pitate?“

Doktorka je spustila pogled.

U prostoriji je odjednom postalo hladno.

— „Morate me pažljivo saslušati“, rekla je tiho.

Laura se uspravila.

— „Je li beba dobro?“

Marta je pogledala prema vratima ordinacije, kao da se uvjerava da ih niko ne čuje.

A onda je izgovorila rečenicu koju Laura nikada neće zaboraviti.

— „Ne smijete se vratiti kući.“

Trudnica je problijedila.

— „Molim?“

Doktorka je prišla bliže i spustila glas.

— „Laura, uzmite svoje stvari i otiđite na sigurno mjesto. I najvažnije… nemojte reći mužu šta sam vam danas rekla.“

Srce joj je počelo ubrzano kucati.

— „Ali zašto? Šta ste vidjeli na ultrazvuku?“

Marta je pogledala prema ekranu, zatim prema njoj.

— „Ono što sam primijetila nema veze samo s vašom bebom.“

Laura je osjetila kako joj se cijeli svijet ruši.

— „Doktorka… šta nije u redu s mojim mužem?“

Marta je nekoliko sekundi šutjela, a onda izgovorila riječi koje su zauvijek promijenile Laurin život:

— „Vjerujte mi… ako se večeras vratite Viktoru, možda više nećete imati priliku da zaštitite ni sebe ni svoje dijete.“ Nastavak u prvom komentaru…