Javne kase, alkohol i odgovornost: Analiza slučaja troškova ministra Heleza
Uvod
Kada se u javnim institucijama pojave računi koji sadrže značajne iznose za alkoholna pića, to često budi sumnju i zahteva pažljivu analizu. Takav je slučaj sa ministrom odbrane Zukanom Helezom i računom od 914 KM na sastanku u motelu „Alibey” u Bugojnu, koji je podijelio javni interes i pokrenuo pitanje odgovornosti u trošenju sredstava građana.
Činjenice slučaja
- Na sastanku državnog ministra Helea s predstavnicama udruženja žena, prema dokumentima, potrošeno je 914 KM, što uključuje 60 piva, 22 pelinkovca, 11 čaša bijelog vina i bocu vina „Vranca Procorde“.
- Ministar je tvrdio da je sastanak bio radni ručak s 11 žena iz udruga iz Srednjobosanskog kantona i Kantona 10 te Gender centra Federacije BiH.
- Međutim, većina tih udruga demantovala je da su bile prisutne na sastanku. Gender centar FBiH navodi da nema nadležnost na nivou institucija BiH, a predstavnice udruženja su rekle da nisu imale službeni sastanak s ministrom.
- Iz ministarstva odbrane su prijavljeni i drugi slučajevi visokih troškova reprezentacije, uključujući značajan broj alkoholnih pića.
Širi kontekst reprezentacije i javnih troškova
- Institucije u BiH imaju pravo na reprezentaciju – troškove hrane i pića u ugostiteljskim objektima za službene sastanke, prijeme ili radne ručkove.
- Revizorski izvještaji često ukazuju na neadekvatne kontrole ovih troškova, kao i na nedostatak transparentnosti u dokumentaciji.
- Jedan od problema je što mnogi računi ne sadrže precizne informacije o svrsi sastanaka, prisutnim osobama ili ishodima sastanaka.
- U nekim slučajevima, prema analizama novinarskih i revizorskih izvještaja, velik dio sredstava za reprezentaciju troši se na alkohol, iako javna očekivanja često zahtijevaju da se ti troškovi opravdaju višom svrhom.
Zašto ovaj slučaj izaziva kritike
- Nedostatak poklapanja između tvrdnji i činjenica
Ministar tvrdi da su određene predstavnice udruženja bile prisutne, ali te organizacije demantuju. To otvara pitanje da li je račun uredno dokumentiran i da li je sastanak zaista održan onako kako je opisan. - Nejasna svrha troška
Ako sastanci služe poslovnim ili institucionalnim ciljevima, potrebno je jasno pokazati svrhu i rezultate, što u mnogim slučajevima nedostaje. - Etika i percepcija javnog novca
Kada visoki troškovi, naročito za alkohol, dolaze na teret građana, to može smanjiti povjerenje u institucije i javne funkcionere. Građani često očekuju da se javni novac koristi štedljivo i sa svrhom. - Nedostatak kontrole i nadzora
Revizorski organi povremeno ukazuju na neadekvatne interne kontrole u institucijama. Često se dešava da se preporuke ne sprovedu u djelo ili da nema sankcija za nepravilnosti.
Kako se može poboljšati praksa
Da bi ovakvi slučajevi rijetko nastajali i da bi javni novac bio korišten transparentnije, moglo bi se uvesti sljedeće mjere:
- Obavezna javna objava svih računa za reprezentaciju, uključujući broj prisutnih, svrhu sastanka i potrošene artikle.
- Jasnije smjernice i pravilnici o tome što se smatra prihvatljivom reprezentacijom i maksimalnim limitima.
- Redovnije interne kontrole u institucijama, kao i strože revizije i sankcije za zloupotrebe.
- Sudjelovanje civilnog društva i medija u praćenju trošenja javnih sredstava – evidentiranje i analiza javnih izdataka može značajno povećati odgovornost.
Zaključak
Slučaj ministra Heleza izaziva važno pitanje: koliko je trošenje javnog novca odgovorno i transparentno u praksi? Kada se računi naplate iz kase građana, služeći se politikom reprezentacije, građani imaju pravo da znaju da je svaki trošak opravdan i da donosi korist.
Istina je da alkohol može biti dio službenih događaja, ali njegova upotreba mora biti promišljena, umjerena i potpuno dokumentovana. Prevelika potrošnja bez jasnih razloga razara povjerenje – to je lekcija koju javne institucije moraju naučiti ako žele zadržati kredibilitet.