Zaboravljeno voće iz djetinjstva koje ponovo zaslužuje mjesto na trpezi: dud ili murva

Mnogi od nas se sjećaju slatkih plodova koje smo kao djeca brali direktno s drveta, često ne znajući ni kako se tačno zovu. Jedno od takvih voća je dud, poznat i kao murva. Iako je nekada bio čest prizor u dvorištima i uz seoske puteve, danas je pomalo zaboravljen, iako njegovi nutritivni i tradicionalno prepoznati blagotvorni sastojci i dalje privlače pažnju.

Dud raste na istoimenom listopadnom stablu iz roda Morus. U našim krajevima najčešće se susreću tri vrste: bijeli, crveni i crni dud, dok ih u svijetu postoji znatno više. Posebno se ističe crni dud, koji je najintenzivnijeg ukusa i arome. Listovi ovog drveta poznati su i po tome što služe kao hrana dudovom svilcu, zbog čega je dud kroz historiju imao važnu ulogu u proizvodnji svile.

Još u antičko doba dud je bio cijenjen. Zabilježeno je da su stari pisci smatrali ovo drvo simbolom strpljenja, jer kasno lista i na taj način izbjegava proljetne mrazeve. U pojedinim krajevima drvo duda koristilo se i za izradu kvalitetnih bačvi i drugih drvenih predmeta.

Nutritivni sastav i opće koristi

Plodovi duda bogati su prirodnim šećerima, organskim kiselinama poput limunske i jabučne, kao i vitaminima C, B, K, A i E. Sadrže i važne minerale kao što su željezo, kalij, mangan i magnezij, te pektine i druge korisne biljne spojeve. Posebno se ističu antocijanini, prirodni antioksidansi koji daju tamnu boju crnom dudu.

Zbog svog sastava, dud se često spominje kao dio uravnotežene ishrane i tradicionalno se smatra voćem koje može doprinijeti općem osjećaju vitalnosti i dobrobiti organizma. U narodnoj praksi koristili su se plodovi, listovi i kora.

Crni dud u narodnoj upotrebi

Crni dud je naročito cijenjen u tradicionalnoj medicini. Zreli plodovi su se koristili kao blago sredstvo za regulaciju probave, dok su nezreli imali suprotan efekat. Sok od duda često se koristio za ispiranje usne šupljine i grla, kao i kao napitak tokom prehlada.

Listovi crnog duda su poznati kao sastojak biljnih čajeva koji se tradicionalno koriste za održavanje stabilnog nivoa šećera u krvi, zbog čega su često dio biljnih mješavina.

Bijeli dud i njegova primjena

Bijeli dud ima blaži ukus, ali se ističe u kozmetičkoj industriji. Ekstrakti bijelog duda nalaze se u preparatima za njegu kože, posebno onima koji su namijenjeni ujednačavanju tena i njezi osjetljive kože. U tradicionalnoj upotrebi, bijeli dud se koristio slično kao i crni, za jačanje organizma i opuštanje.

Kora duda u tradicionalnoj praksi

Kora korijena duda korištena je još u antičkim vremenima. U narodnoj medicini upotrebljavala se u posebnim pripravcima, najčešće u obliku čajeva i uvarka. Također se spolja koristila za njegu kože i brže zarastanje manjih povreda.

Opće prednosti koje se tradicionalno pripisuju dudu

U narodnoj i tradicionalnoj upotrebi dud se povezuje sa sljedećim svojstvima:

• doprinos općem jačanju organizma
• podrška probavi
• pomoć u održavanju normalne krvne slike
• podrška funkciji jetre i bubrega
• doprinos zdravlju kože
• pomoć tokom sezonskih prehlada

Važno je naglasiti da se dud, kao i svako drugo voće, treba konzumirati umjereno i kao dio raznovrsne ishrane.

Kako koristiti dud u svakodnevnom životu

Plodovi duda sazrijevaju tokom ljeta. Mogu se jesti svježi, sušiti ili koristiti u pripremi domaćih sokova, džemova, sirupa i deserata. Zbog svoje prirodne slatkoće, često se koriste kao zamjena za industrijski zaslađene proizvode.

Listovi se obično beru u proljeće i koriste za pripremu čaja, dok se kora prikuplja pažljivo i u malim količinama, uz poštovanje prirode.

Važna napomena

Kao i kod svake namirnice, pretjerana konzumacija duda može izazvati neželjene probavne smetnje. Preporučuje se umjerenost i oprez, posebno kod osoba osjetljivog želuca.

Dud je jednostavno, starinsko voće koje podsjeća na djetinjstvo, prirodu i jednostavniji način života. Možda je vrijeme da mu ponovo damo priliku i uvrstimo ga u savremenu ishranu, ne kao čudotvorni lijek, već kao vrijedan dio uravnoteženog jelovnika.