Zašto je neka piletina žuta, a neka svijetla: šta boja mesa zaista znači

Šarena odluka u mesnom odjeljenju

Paket piletine u vašoj korpi možda priča priču koju niste odmah primijetili. Jedna tacna izgleda svijetlo, gotovo ružičasto. Druga ima izraženu žutu nijansu. Isti proizvod, slična cijena, ali potpuno drugačiji izgled. Sasvim je prirodno zapitati se šta taj kontrast zapravo znači.

Da li je jedna piletina tretirana aditivima?
Da li je druga hranljivija?
Ili boja jednostavno utiče na našu percepciju prije nego što uopšte pogledamo etiketu?

Na prvi pogled, boja djeluje kao važan pokazatelj. Ljudi instinktivno procjenjuju hranu prema izgledu, a piletina nije izuzetak. Međutim, kada je riječ o peradi, boja rijetko daje jasan odgovor o kvalitetu mesa. Umjesto toga, ona najčešće odražava način uzgoja, ishranu i uslove u kojima su ptice živjele prije dolaska u prodavnicu.

Svijetla piletina

Svijetlije meso najčešće potiče sa velikih komercijalnih farmi. Ptice se uzgajaju tako da brzo rastu, uz pažljivo kontrolisanu ishranu koja podstiče efikasnost proizvodnje. Uglavnom borave u zatvorenim prostorima, sa ograničenim kretanjem.

Ovakav sistem omogućava pristupačnu cijenu i veliku dostupnost mesa. Svijetla boja sama po sebi ne znači da je piletina lošeg kvaliteta ili nebezbjedna za konzumaciju, ali ukazuje na industrijski model proizvodnje usmjeren na brzinu i količinu.

Žuta piletina

Žućkasta ili zlatna nijansa mesa često je povezana s ishranom bogatom prirodnim pigmentima, poput kukuruza, biljaka koje sadrže karotenoide ili raznovrsnije hrane uopšte. Piletina koja ima više prostora za kretanje i boravi na otvorenom može razviti izraženiju boju i čvršću teksturu mesa.

Sporiji rast i veća aktivnost često rezultiraju punijim ukusom, što mnogi potrošači povezuju s „tradicionalnijom“ piletinom.

Kada boja može da zavara

Ipak, boja nije uvijek pouzdan pokazatelj. Neki proizvođači prilagođavaju ishranu ptica kako bi postigli žutu nijansu, jer je potrošači često povezuju s višim kvalitetom. U tim slučajevima, piletina može izgledati „prirodnije“, iako je uzgajana u intenzivnim uslovima.

Zbog toga se ne treba oslanjati isključivo na izgled.

Na šta zaista treba obratiti pažnju

Prave informacije često se nalaze na etiketi. Oznake poput „organsko“, „slobodan uzgoj“, „free-range“ ili „sertifikovano humano“ daju uvid u uslove života, ishranu i način uzgoja.

Važna su i čula. Svježa piletina treba da ima neutralan miris i čvrstu strukturu. Neprijatan ili kiseo miris može ukazivati na kvarenje, bez obzira na boju mesa. Nakon pripreme, ukus i sočnost ostaju najbolji pokazatelji kvaliteta — a oni zavise više od načina uzgoja nego od boje u pakovanju.

Zaključak

Ne postoji jedna „ispravna“ boja piletine. Najbolji izbor zavisi od vaših navika, budžeta i ličnih vrijednosti. Nekada je praktičnost presudna, nekada ukus, a nekada etički razlozi.

Boja mesa je samo prvi utisak. Prava priča krije se iza etikete, porijekla i načina proizvodnje — a na vama je da odlučite šta vam je najvažnije.