Nasleđivanje imovine kada ne postoje zakonski ili testamentarni naslednici

Pitanje nasleđivanja imovine u slučajevima kada preminula osoba ne ostavi testament, niti ima zakonske naslednike, često izaziva nedoumice u javnosti. U pravnom sistemu jasno je uređeno postupanje sa zaostavštinom u takvim situacijama, kako bi se izbjegao pravni vakuum.


Ostavina bez naslednika

Kada lice premine bez testamenta i bez srodnika koji bi po zakonu imali pravo na nasleđivanje, imovina se smatra “ostavinom bez naslednika”.

U tom slučaju, pravo na nasleđe po sili zakona prelazi na jedinicu lokalne samouprave – opštinu ili grad na čijoj se teritoriji nalazi nepokretna imovina, odnosno zaostavština.

Cilj ovog rješenja je da se obezbijedi da imovina ne ostane bez titulara i da se pravno uredi njen dalji status i korišćenje.


Ostavinski postupak

Utvrđivanje postojanja naslednika sprovodi se u ostavinskom postupku pred nadležnim sudom ili javnim beležnikom, u skladu sa zakonom.

Sud je dužan da preduzme sve potrebne radnje radi utvrđivanja mogućih naslednika, uključujući:

  • objavljivanje javnih oglasa,
  • uvid u matične i druge relevantne evidencije,
  • provjeru srodničkih veza.

Tek kada se utvrdi da ne postoje zakonski ni testamentarni naslednici, sud donosi rešenje kojim se imovina proglašava ostavinom bez naslednika.


Prenos imovine i pravne posljedice

U takvim slučajevima, nepokretna i pokretna imovina prelazi u vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

Lokalna samouprava preuzima i eventualne obaveze koje terete zaostavštinu, ali isključivo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

Ovakvo zakonsko rješenje obezbjeđuje pravnu sigurnost, sprečava zapuštanje imovine i omogućava njeno dalje korišćenje u javnom interesu.