BILA JE NAJMOĆNIJA ŽENA TURSKOG CARSTVA I MILJENICA SULTANA VELIČANSTVENOG: Evo kako je zapravo izgledala fatalna Hurem

Sultaniju Hurem na malim ekranima zauvijek su ovekovečile dvije glumice – Merjem Uzerli i Vahide Perčin, a evo šta istorijski izvori govore o izgledu ove moćne i tajnovite žene iz turske istorije.

Hurem sultanija bila je omiljena žena osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog i njegova venčana supruga. Bila je i majka šestoro njegove dece – Sultana Selima II, naslednika Sulejmana I, Mihrimah sultanije kao i prinčeva Mehmeta, Bajazita i Džihangira
Smatra se najmoćnijom ženom Osmanskog carstva i jednom od najmoćnijih u istoriji čovečanstva. Vršila je veliki uticaj na politiku Osmanskog carstva i igrala vodeću ulogu u državnim poslovima.

Lijepa Rokselana

Njeno pravo ime, kao i detinjstvo, nisu sasvim poznati. Pretpostavlja se da se zvala Anastasija ili Aleksandra. Bila je poreklom iz Poljskog kraljevstva, sa teritorije današnje Ukrajine.

Kao i mnoge njene zemljakinje, za kojima je u Carigradu (Istanbulu) bila velika potražnja, Rokselana je ili kao ukradena robinja ili zato što su je roditelji prodali (što je bila česta pojava u Rusiji) odvedena kao belo roblje u Osmansko carstvo, piše Istorijski zabavnik.rs.
Ibrahim-paša je, iz zahvalnosti, svom prijatelju sultanu Sulejmanu I poklonio mladu Rokselanu. Ona se našla u haremu koji je obuhvatao oko 300 robinja, ali se svejedno brzo upala u oči sultanu Sulejmanu. Jednom kada je postala njegova družbenica to je ostala do kraja života!

A kako je izgledala?

Rokselana je imala vatreno crvenu kosu. Opisana je kao nježna, vitka, ljupka i očaravajuća. Uz to je bila veoma inteligentna, promućurna i vesela, smijala se i šalila rado.

Njena harizma je privlačila svakoga u haremu, zbog čega je brzo i dobila ime “Hurem”, što znači “nasmijana”. Sulejmana Veličanstvenog verovatno je zavela inteligencijom, duhovitošću i veoma strastvenom prirodom.

Sultanija je imala vatreno crvenu kosu

Lik sultanije Hurem inspirisao je umjetnike vijekovima. Riđokosa lepotica naglašenih oblina koje bude maštu. Tako je uglavnom prikazuju bakrorezi i platna umjetnika srednjeg vijeka.

Za ovakvu sliku je zaslužan izvesni Melkior Loriks, koji je nekih pet godina proveo u Carigradu u pratnji habsburškog izaslanika. U svojim putopisima on opisuje Rokselanu upravo onako kako su je umetnici potom slikali, a književnici dočaravali, uključujući i Šekspira.