Danas je Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja: Zašto se praznik u narodu zove Vrtoloma

Srpska pravoslavna crkva 7. septembra obeležava Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja, kao i Svetog apostola Tita. Vartolomejev glavni praznik slavi se 24. juna, dok je današnji datum posvećen prenosu njegovih moštiju.

U narodnoj tradiciji ovaj praznik poznat je kao Vrtoloma ili Vratoloma. Za njega su vezani brojni običaji i verovanja, posebno ona koja se odnose na odmor od teških poslova, zaštitu dece i oprez prilikom boravka u prirodi.

Važno je, međutim, razlikovati crkveno učenje od narodnih običaja. Crkva ovaj dan posvećuje molitvenom sećanju na apostola Vartolomeja, dok zabrane penjanja na drveće, kupanja u rekama i obavljanja poljskih poslova pripadaju narodnom predanju.

Ko je bio Sveti apostol Vartolomej

Sveti Vartolomej bio je jedan od dvanaestorice Hristovih apostola. Prema hrišćanskom predanju, nakon Hristovog vaskrsenja propovedao je Jevanđelje u različitim krajevima, uključujući delove Azije i Jermenije.

Zbog propovedanja hrišćanske vere bio je progonjen i na kraju je stradao mučeničkom smrću. U crkvenom predanju ostao je zapamćen kao simbol nepokolebljive vere, istrajnosti i spremnosti na žrtvu.

Njegove mošti su nakon stradanja prenošene u različita mesta, a za njih su vezana brojna predanja o čudima. Današnji praznik upravo čuva uspomenu na njihov prenos.

Zašto ga narod naziva Vrtoloma ili Vratoloma

Narodni nazivi Vrtoloma i Vratoloma vremenom su povezani sa opomenama protiv rizičnih poslova i mogućih povreda. Zbog toga se u pojedinim krajevima verovalo da na ovaj dan posebno treba paziti na decu i sprečiti ih da se penju na drveće ili visoka mesta.

Stariji su takvu zabranu objašnjavali mogućnošću pada i preloma. Iako to nije crkveno pravilo, iza običaja može se prepoznati praktična poruka: decu treba nadzirati i učiti ih da budu oprezna tokom igre.

Naziv praznika povezivan je i sa snažnim vremenskim nepogodama, pa su ljudi izbegavali radove tokom kojih bi mogli da se povrede ili budu zatečeni daleko od sigurnog skloništa.

Zašto se na Vrtolomu odmaralo

Prema narodnom običaju, na Vrtolomu se nisu obavljali teški poljski radovi niti su započinjani veliki poslovi oko kuće. Dan je trebalo provesti mirnije, uz porodicu, molitvu i odmor.

Sa ovim verovanjem povezana je i stara izreka: „Smlatiće te kao Vrtoloma prasku!“ Njome su ljudi upozoravani da ne prkose vremenskim prilikama, prirodi i granicama sopstvene snage.

U pojedinim krajevima izbegavalo se kupanje u rekama i drugim otvorenim vodama. Žene nisu obavljale određene poslove povezane sa preradom mleka, dok su zemljoradnici ostavljali njive i useve da toga dana miruju.

Ovi običaji nisu jednako zastupljeni u svim krajevima i ne predstavljaju obavezna pravila pravoslavne vere.

Narodna verovanja o zaštiti porodice i useva

Sveti Vartolomej u narodnoj tradiciji poštovan je kao zaštitnik zdravlja, porodice, polja i letine. Verovalo se da molitva svetitelju može doneti utehu bolesnima i snagu njihovim porodicama.

U Šumadiji i pojedinim drugim krajevima postojalo je verovanje da se ljudi mogu moliti Svetom Vartolomeju za pomoć kod teških bolesti. Takva verovanja treba razumeti kao deo duhovne i kulturne tradicije, a ne kao zamenu za lekarski pregled i odgovarajuće lečenje.

Poljoprivrednici su se molili da njive budu sačuvane od grada, oluja i poplava. Pažljivo su posmatrali i vremenske prilike, verujući da vreme na Vartolomeja može nagovestiti kakva će biti jesen.

Kako provesti ovaj praznik

Smisao praznika nije u strahu od kazne, već u molitvi, sećanju na svetitelja i nastojanju da se dan provede u miru. To može biti prilika da više pažnje posvetimo porodici, pomognemo nekome ko je bolestan ili usamljen i izbegnemo nepotrebne sukobe.

Posebna briga o deci ne mora se svesti samo na staro upozorenje da se ne penju na drveće. Ovaj dan može nas podsetiti da ih pažljivije saslušamo, razgovaramo sa njima o bezbednosti i provedemo više vremena zajedno.

Vernici se Svetom apostolu Vartolomeju mogu obratiti molitvom i prisustvovati bogosluženju. U tradicionalnom crkvenom troparu kaže se:

„Apostoli sveti, molite Milostivoga Boga da oproštaj grehova podari dušama našim.“

Najvažnija poruka praznika ostaje poziv na veru, odgovornost i brigu o bližnjima. Narodni običaji predstavljaju deo kulturnog nasleđa, ali nisu crkvene zapovesti niti mogu garantovati zaštitu, zdravlje ili isceljenje.